U Nedelju 19 po Duhovima, a u danu kada naša Pravoslavna Crkva proslavlja Apostola Tomu, otac Mladen Tomović služio je Svetu Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Sasluživali su mu otac Slobodan Zeković i otac Ljubomir Jovanović. Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“ kojim rukovodi profesorica Maja Basarab.

Otac Mladen je u svojoj besjedi izrečenoj nakon što je pročitao začalo iz Svetog Jevanđelja govorio o životu Svetog Apostola Tome. O njegovom nevjerovanju i trenutku kada je vaskrslog Hrista lično dodirnuo. Govorio je o čudesnom događaju kada su apostoli, nakon što je Božijom promišlju Apostol Toma zakasnio na pogreb Presvete Bogorodice, oni otvorili Njen grob i nisu je zatekli u njemu. Sveti Apostol Toma, odlazi u Indiju po blagoslovu Božijim i tamo propovijeda Jevanđelje. Mnoge je preobratio u vjeru hrišćansku i mnogo učenika imao u samoj Indiji.

Otac Mladen nas u svojim besjedama iznova i iznova podsjeća da moramo imati ljubavi jedni prema drugima.

„Moramo jedni druge da ljubimo i da jedni druge volimo, razlikujući, ponavljam, grijeh od čovjeka i moleće se Bogu da nam Bog daje snage. A daće nam snage ako budemo u hram Božiji dolazili i Bogu se molili da siđe Božija blagodat na nas. I onda nam ta blagodat pomaže. Duh Sveti nam pomaže da mi svojim umom, svojim duhom i dušom svojom sagledavamo, i da onda možemo da razlikujemo čovjeka od grijeha. I tako na taj način možemo najbolje da rasuđujemo i da ne osuđujemo brata svoga. Kada svoga brata osuđujemo, onda blagodat koja je na nama, koja siđe na nas ljude odlazi, ne zadržava se i onda mi ostajemo sami. Suštinski nikad nismo sami, Bog je uvijek sa nama, ali promisao Božija bude da ostanemo sami, onda smo podobni, onda nas može đavo napadati i onda mi sami svojim snagama ne možemo ništa učiniti. Uvijek to ide u nešto loše. Mi sami po svojoj prirodi smo grešni i padamo u grijeh, tako da ono što treba da radimo jeste da vodimo računa da ne osudđujemo svoju braću i sestre, nego da se za njih Bogu molimo. Da uvijek tražimo i da gledamo da nađemo opravdanje na toga svoga brata, ali opravdanje ne u grijehu, nego opravdanje u ljubavi prema njemu. Na taj način možemo pravilo rasuđivati. Na taj način možemo i svome bratu i sebi pomoći. Jer kada smo u grijehu, onda imamo to teško breme na sebe, i to nije prirodno stalje čovjeka. I onda mi ne možemo da pomognemo nikome, jer ne možemo sebi pomoći, a kamoli nekome drugome.

Zato je tu Crkva Hristova, zato su tu Sveti Apostoli, zato je tu Sveto Jevanđelje, Sveto Pismo i djela apostolska koja nama pomažu. Zato čitajući Jevanđelje, čitajući djela apostolska, čitajući svete poslanice, mi sebe učimo vjeri, utvrđujemo se u vjeri, i u toj našoj vjeri, i kroz tu našu vjeru sebe spasavamo.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić