Otac Slobodan Zeković načalstvovao je Svetom Liturgijom koja je, u Nedelju Slijepog služena u barskom sabornom hramu. Sasluživao mu je otac Ljubomir Jovanović, dok su na liturgijske vozglase odgovarali Jelena i Ivana Zeković i bogoslov Danilo Masoničić.

Nakon što je pročitao današnje začalo iz Svetog Jevanđelja o čudu, za koje se do tada nikada nije čulo i koje je zadivilo sve one koji su tome čudu prisustvovali, da jedan slijepi čovjek od rođenja progleda, prota Slobodan se besjedom obratio prisutnom vjernom narodu.

„Ali nije čudo samo u tome što je Gospod rođenom sljepcu povratio vid, nego je još veće čudo što je milionima ljudi koji su slušali ovo Sveto Jevanđelje, pa tako i nama ovdje, danas sabranima, Gospod otvorio duhovni vid da prepoznamo Njega kao Boga i Spasitelja našega. To je mnogo veće čudo. I to je velika slava Božija i sila Božija koja se projavila preko ovog rođenog slijepca.

Gospod je došao na ovaj svijet da nas izbavi od robovanja grjehu, smrti i đavolu, da porazi svojom smrću smrt kao najvećeg našeg neprijetelja i da svima nama duhovnim slijepcima otvori oči, duše i srca, da poznamo Gospoda i da poznamo da je On jedini put istina i život. I da samo oni koji Njegovim zapovjestima sleduju, koji se sa strahom i trepetom klanjaju pred silom i slavom Njegovom i pred veličanstvom ljubavi Njegove, prema rodu ljudskome i siloj tvorevini, da se samo takvi spasavaju i da će nasljediti neprolaznu slavu Carstva Nebeskoga, koju je Gospod namjenio od postanja svijeta svakom čovjeku koji želi tu zajednicu sa Njim i da u njoj obitava.“

Prota Slobodan je rekao da i mi Gospodu dolazimo tražeći od Njega zdravlja, tražeći iscjeljenja od duhovnog slijepila.

„Ali da ne budemo poput ovih fariseja kod očiju slijepi. Jer oni vidjevši mnoga, do tada neviđena i nečuvena znamenja koja je Gospod činio, ostali su slijepi, nisu prepoznali silu i slavu Božiju i ljubav Božiju, koja se tako očigledno pred njima pokazivala, nego su ostali očima duše i srca svoga slijepi, i time zatvorili dveri rajske za sebe. One dveri koje je Gospod otvorio svakom čovjeku i svim ljudskim pokoljenjima. Zato da ištemo uvijek toga zdravlja, duhovnog. Duhovnog vida. Da nam Gospod podari da se čuvamo od svakog grijeha. Da u strahu Božijem živimo u ljubavi prema Bogu i jedni prema drugima, i na taj način da idemo putem spasenja, koji nam je Gospod proputio i pokazao i dao primjer kako treba da se trudimo, kako da se borimo.“

Na kraju se osvrnuo i na svetitelja iz roda našega, kojeg proslavljamu u današnji dan, koji je, kako kaže prota Slobodan, poslušao riječ Božiju i nauku Božiju usvojio u srcu svome.

„Sveti Nikodim arhiepiskop Srpski, jedan od najznamenitijih arhiereja Svetosavske crkve, čije čudotvorne i netljene mošti, u koje se uselila blagodat i sila Božija i do danas u Pećkoj patrijaršiji svjedoče Hrista Raspetoga i Vaskrsloga. I koje sa ljubavlju, svi mi koji odlazimo u tu našu veliku svetinju, cjelivamo i molimo njegovo zastupništvo za nas pred prestolom Boga živoga.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić