Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 28. marta – u subotu pete sedmice Velikog posta, služio je sa sveštenstvom i vjernim narodom, Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetih apostola Petra i Pavla na Ribnjaku kod Bara.

U arhipastirskoj besjedi Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da ovaj praznični dan možemo nazvati malim Blagovijestima, jer je u toku ovoga Časnoga posta ova sveta subota posvećena Presvetoj Bogorodici. Posebno se pominje veliki, čudesni, spasonosni događaj Blagovijesti Presvetoj Djevi Bogorodici, kada je Arhanđel Gavril sišao sa neba, poslan od Boga, da Bogorodici javi radosnu vijest o spasenju cijelog svijeta preko začeća koje će se dogoditi od Duha Svetog u Njenoj prečistoj djevičanskoj utrobi.

Poučavajući sabrane Mitropolit je podsjetio na čudesan praznik, koji ima i istorijsku osnovu, a koji se vezuje za jedan događaj kada je Presveta Bogorodica 626. godine, sačuvala Carigrad od najezde Avara, Slovena (još uvijek neznabošci) i Persijanaca. Iako je Carigrad bio opkoljen, pa nije bilo nade i mogućnosti da se može spasiti, makar po ljudskim mjerilima, pravoslavni Carigrađani su uznosili molitve Bogu i Presvetoj Bogorodici. Naročito su pjevali himnu, koju i mi pjevamo „Vozbranoj Vojevodje“, koju je spjevao Patrijarh Sergije, i Presveta Bogorodica je na čudesan način zaštitila Carigrad, pravoslavne hrišćane.

„Ali vidite čuda Božijeg, da upravo od tada Sloveni, koji su do tada napadali Carigrad i razarali sve pred sobom, polako počinju da se krštavaju. I Presveta Bogorodica koja ih je pobijedila u tom momentu, Ona ih je kasnije prigrlila“, besjedio je Vladika.

Istakavši da se ova himna veoma mnogo pjeva u Grčkoj, te da se u suštini tokom čitanja Akatista Presvetoj Bogorodici ponavlja onaj pozdrav Arhangela Gavrila upućen Presvetoj Bogorodici: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, Mitropolit je naveo da pored Grka ovu himnu čitaju najviše braća Rusi i svetogorski monasi:

„Kod svetogorskih monaha je ranije bio običaj, ne znam da li je i sada, da svaki monah nauči Akatist Presvetoj Bogorodici i da ga čita i pjeva svaki dan. A naročito ako ide negdje na put da ovu molitvu, ovo slavoslovlje Presvetoj Bogorodici uznosi neprestano. I da priziva Njezinu milost ovim usklikom Raduj se, Nevjesto Nenevjesna!  Pa pojedini čak izostavljaju sve drugo, samo to pjevaju Raduj se, Nevjesto Nenevjesna, jer Presvetoj Djevi Bogorodici zbog Njene ljubavi prema Crkvi, prema hrišćanima, dovoljno je da se obratimo i najprostijom, najjednostavnijom riječju, Ona je tu da nam pomogne. Naročito da nam pritekne u svakoj opasnosti, nevolji, tuzi ili bilo kojoj drugoj teškoj situaciji. Ali i kada nam ništa na ovome svijetu ne fali, opet je Ona sa nama da nas rukovodi uvijek ka dobru, da nas privodi u naručje Sina Svojega.“

Govoreći o ovoj čudesnoj službi Akatista Presvetoj Djevi Bogorodici, Arhiepiskop cetinjski je kazao da je tu zapravo izložena sva teologija, sav Božanski domostroj spasenja.

„Jer kada govorimo o Hristu Gospodu Spasitelju našem, uvijek neizostavno moramo da govorimo i o Presvetoj Djevi Bogorodici, da je Ona istinska Bogorodica, ne samo prosto Hristova majka. Bilo je i takvih zabluda da je Ona samo rodila čovjeka, da nije rodila Sina Božijeg, bilo je mnogo tih rasprava i uvijek su te jeresi bile pobijane od strane Crkve. Naročito Sveti Kirilo Aleksandrijski je tako snažno i ubjedljivo istakao da je Ona prije svega Bogorodica, da je rodila Spasitelja svijeta – Sina Božijeg koji je postao Sin čovječji, uzevši od Presvete Djeve ljudsku prirodu.“

U nastavku svog poučnog slova, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je podsjetio da i u toku ovog Časnog posta, baš kada je već dobar dio toga posta prošao i kada polako posustajemo, imamo ovu subotu koja je posvećena Presvetoj Bogorodici, kada na najsvečaniji način čitamo Akatist Njoj posvećen, da se ukrijepimo jer zapravo duh je srčan a tijelo je slabo. Kada je duh jak i treba da se osnažimo duhom onda se, kako je kazao, osnažuje i naše tijelo, koje je sklono lijenosti i razniježivanju, a duh ga podiže i ukrepljuje i daje mu snagu i bodrost.

„Presveta Bogorodica kao naša zastupnica nas rukovodi i u toku ovog posta, kao i uvijek u životu, ali naročito u toku ovog posta. Jer u toku ovog velikog posnog podviga, mi zapravo idemo stopama Hristovim slijedeći Njegovu riječ Ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i ide za mnom. Hodeći za Hristom, mi treba da se odričemo svoje sebičnosti, svojih loših navika i sklonosti, da se oslobodimo od mržnje, pakosti, zlopamćenja i svega onoga što kvari, pomračuje naš život i naše duhovne vidike“, poručio je Mitropolit.

Po njegovim riječima to je zapravo duhovni post, dok će nas tjelesni post, koji je naravno neizostavan, ako ga činimo kako valja, dovesti i do duhovnoga posta: da naša duša posti od zlobe, pakosti, zlopamćenje i od svega onoga što nije dobro i što prlja naš lik, što prlja ikonu Božiju koju svi nosimo jer smo stvoreni po slici i prilici Božijoj:

„A u toku posta, čisteći dušu i tijelo, zablista kod svakoga hrišćanina ljepota lika Božijega. Preobražavamo se i približavamo se Gospodu, s Njime se sjedinjujemo kroz ovaj velikoposni podvig, kroz sveta bogosluženja, kroz Svete tajne naročito. Evo danas smo se ovdje sabrali, u ovoj divnoj novopodignutoj svetinji kod našega igumana oca Prokopija, na ovom predivnom mjestu i već predokušamo velike događaje u kojima ćemo učestvovati, stradanja Hristova i Njegovu smrt živonosnu na krstu i Njegovo pogrebenje. Ali se ukrepljujemo nadom Vaskrsenja Hristovoga u kome je i naše vaskrsenje i obnovljenje.“

Kada smo zajedno sa Gospodom, onda smo u zajednici i jedni sa drugima, jer ne možemo biti u zajednici sa Gospodom a da ne budemo u zajednici jedni sa drugima, zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije:

„Zato smo svi prizvani da imamo ljubavi među sobom, da širimo bratsku i sestrinsku ljubav, da prevazilazimo sve naše nesporazume, da se oslobodimo od svake mržnje i pakosti, da u licu svakog bližnjeg vidimo lice brata svog, svoje sestre, jer bez njih ne možemo zamisliti ni naše spasenje, ni našu vječnost u Hristu Isusu Gospodu našem. A kad smo sa Hristom, a u bratskoj ljubavi, onda već imamo osjećanje i vječnosti i slave Božije i Carstva nebeskog. Da ga se svi udostojimo milošću Božijom i molitvama Presvete Vladičice naše Bogorodice, koja da vam bude u pomoći i sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin!“

Manastirsku Crkvu Svetih apostola Petra i Pavla, 13. jula 2019. godine,  osveštao je blaženopočivši Amfilohije u okviru obilježavanja 800. godišnjice osnivanja samostalne Crkve Žičke arhiepiskopije – Pećke patrijaršije, a u njen sveti presto ugrađena je čestica moštiju Mučenika sinaitskih.

Tekst: Vesna Dević

Foto/video: Dejan Vukić