Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije u Nedjelju svih Svetih, prvu po Duhovima, 15. juna, služio je sa sveštenstvom Svetu liturgiju u Crkvi svih Svetih na Velikom pijesku kod Bara, povodom hramovne slave ove svetinje.

U Svetoj službi Božijoj molitveno je učestvovao veliki broj vjernih iz Bara i okoline koji se na ovaj praznik, koji je Crkva ustanovila za proslavljanje svih Svetih, tradicionalno sabiraju na temeljima ovog drevnohrišćanskog hrama na Velikom pijesku.

Besjedeći po pročitanom jevanđelskom začalu, Vladika Pajsije je kazao da je Hristos i cijeli Njegov život, od onoga trenutka kada se začeo u utrobi Djeve Prečiste od Duha Svetoga, pa sve do Njegovog slavnog Vaskrsenja i Vaznesenja, jedino novo pod Sunce, to jest On sam je novo pod Suncem, a i onda se sve ono što Njega prati, obnavlja i postaje novo:

„Hristos je sve učinio za nas: rodio se i primio tijelo ljudsko, propovjedao riječ života novoga, vaskrsao iz mrtvih i na dan Vaznesenja ljudsko tijelo vaznio na nebesa i tako ga proslavio. I nakon toga poslao je Duha Svetoga koji će da usavršava ljudski rod i Crkvu Božiju i koji će da bude Utješitelj blagi i da bude život Crkve sve do danas. I zbog toga Hristos je svima nama donio novi život,  duhovski život – svetoduhovski život koji mi živimo i do dana današnjeg.“

Danas u ovu nedjelju poslije Silaska Svetoga Duha na apostole i na Hristove učenike, proslavljamo sve Svete – one koji su uzeli učešća u tom novom životu koji je Hristos donio.

„Mi danas proslavljamo sve one koji su prije svega povjerovali u ime Hristovo, koji su ljubili Boga i svojim razumom vidjeli sve ono što je On učinio za ljudski rod, a onda nakon toga ispovjedili ime Hristovo, za Njega bili mučeni i stradali ili su prosto pak živjeli jednim mirnim životom, ali svagda noseći Hrista u srcu i uvijek čineći i radeće onako kao da stoje pred prestolom samoga Boga. I mi smo pozvani, da se ne bi lišili ovoga novoga života koji je Bog ponudio svakome čovjeku, da svaki naš korak usmjerimo tako kao da uvijek stojimo, kao i što stojimo, pred licem Božijim“, besjedio je Vladika.

Na kraju Svete liturgije Preosvećeni Episkop Pajsije je blagosiljao slavske prinose, prelomio kolač u slavu Božiju i čast svih Svetih, čestitajući sabranima današnju slavu i praznik. Nakon toga zajedničarenje je nastavljeno za slavskom trezom ljubavi.

Tekst: Vesna Dević

Besjeda Episkopa dioklijskog g. Pajsija 

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.

Časni oci, draga braćo i sestre, draga djeco,

Nekada, dosta prije Hristovog rođenja, propovjednik  je, skoro u očajanju, izgovorio da nema ništa novo pod Sunce i da je sve na ovoj zemlji taština nad taštinom. I zaista Hristos i cijeli njegov život, od onoga trenutka kada se začeo u utrobi Djeve Prečiste od Duha Svetoga pa sve do Njegovog slavnog Vaskrsenja i Vaznesenja, jeste jedino novo pod Sunce, to jest On sam je novo pod Suncem, a i onda sve ono što Njega prati, obnavlja se i postaje novo.

I kao što rekoh, ljudski rod nikada ranije nije ni vidio, ni čuo, da djevojka koja nije znala za muža, zače od Duha Svetoga i rodi Boga. Niko ranije nije čuo da Bog postaje čovjek i niko nije čuo onakvu propovijed i riječ koja je obnavljala svu tvar, kao što je to činio Hristos u toku svoje propovjedi. A tek nije se čulo, niti vidjelo, da je neko iz mrtvih vaskrsao. A to je Hristos sve učinio za nas: rodio se i primio tijelo ljudsko i propovjedao riječ života novoga i vaskrsao iz mrtvih i na dan Vaznesenja ljudsko tijelo vaznio na nebesa i tako ga proslavio. I nakon toga poslao je Duha Svetoga koji će da usavršava ljudski rod i Crkvu Božiju i koji će da bude Utješitelj blagi i da bude život Crkve sve do danas. I zbog toga Hristos je svima nama donio novi život,  duhovski život – svetoduhovski život koji mi živimo i do dana današnjeg.

Međutim, sve te praznike smo mi, u ovom periodu iza nas, proslavili, ali time se ti spasonosni događaji nisu završili. Sveti oci su ustrojili da upravo ovu nedjelju poslije Silaska Svetoga Duha na apostole i na Hristove učenike, proslavljamo sve Svete, to jest one koji su uzeli učešća u tom novom životu, u svetom životu koji je Hristos donio.

I zbog toga mi danas proslavljamo sve one koji su prije svega povjerovali u ime Hristovo, koji su ljubili Boga i svojim razumom vidjeli sve ono što je On učinio za ljudski rod, a onda nakon toga ispovjedili ime Hristovo, za Njega bili mučeni i stradali ili su prosto pak živjeli jednim mirnim životom, ali svagda noseći Hrista u srcu i uvijek čineći i radeće onako kao da stoje pred prestolom samoga Boga.

I zato smo, draga braćo i sestre, i mi pozvani, da se ne bi lišili ovoga novoga života koji je Bog ponudio svakome čovjeku, da svaki naš korak usmjerimo tako kao da uvijek stojimo, kao i što stojimo, pred licem Božijim, jer On svaki naš pokret prati. I kada činimo ono što Njemu nije ugodno, onda On pati, a kada vidi da se popravljamo i da se približavamo Njemu i životu vječnome, onda se i On raduje i pomaže nam, bodri nas.

Zato da ne zaboravimo Hristove riječi da svaki koji prizna Njega pred ljudima, da će priznati i On njega pred Ocem svojim.

A svijet ovaj uvijek čini tako da se mi postidimo Boga, da se postidimo svoje vjere kao nečega što je davno prevaziđeno. Međutim, samo onaj koji je uspio da svojim očima i razumom i srcem vidi koliko je vrijedna naša vjera i koliko je ona čista i sveta, onda će vidjeti zapravo koliko je ovaj svijet taština nad taštinama i koliko je naša vjera uzvišenija.

Bogu našem, koji je divan u svetima svojim, neka je slava u vjekove vjekova. Amin!