Svetu Liturgiju u Nedelju trinaestu po Duhovima u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira služio je protojerej Mladen Tomović uz sasluženje protojereja Ljubomira Jovanovića.
Priču o čovjeku koji zasadi vinograd iz Jevanđelja po Mateju, (21,33-43) koje se danas u Nedelji 13. po Duhovima čitala, otac Mladen u svojoj besjedi tumači prvenstveno kao poruku tadašnjim jevrejima, a onda i poruku namijenjenu svima nama.
„Ova sveta priča koju je Gospod izrekao, upućena je judejima i jevrejima koji su Hrista razapeli i imali zlo u srcu svome. To su sveštenici, prvaci narodni, književnici, fariseji, sadukeji, oni koji su trebali da uče narod jevrejski pobožnosti, da ih uče da vole jedni druge, da se jedni za druge Bogu mole, da poštuju jedni druge, da poštuju starije, da poštuju zapovijesti Božije koje im je Bog dao. Oni su to formalno, spolja, poštovali, ali u srcu svome nisu. Zato im Gospod ovu priču i priča. Znači, u srcu svome nisu bili suštinski blagodarni Gospodu za sve što im dao, i za one dobre i za one loše stvari koje se nama ljudima dešavaju.
Vidimo kroz ovu priču, da je bio neki čovjek domaćin koji je posadio vinograd. Taj čovjek, domaćin, draga braćo i sestre, u ovoj priči jeste sami Bog Otac. I vidimo kroz ovu priču da je on tamo sagradio i kulu i vinograd, i onda kada je došlo vrijeme berbe poslao je sluge svoje da uberu plodove. Ti vinogradari su te sluge od toga domaćina ubile. A te sluge predstavljaju sve one proroke starozavjete koji su jevrejima propovijedali vjeru. Kroz istoriju, prije Hrista, gotovo sve te proroke jevreji su pobili. Svi znamo za proroka Isajiju da se bježeći od toga zla koje je bilo u srcima jevreja sakrio u jedan dub. A onda su oni saznali da se on tu krije, pa su prerezali dub. I njega su na pola prerezali. I ostale proroke su pobili, i oni su izginuli na razne načine pobijeni od svoga naroda, od jevrejskog naroda i prvaka jevrejskih. I Gospod Isus Hristos isto prolazi. Biva razapet na krstu i ubijen. I sve iz mržnje, zavisti i pohlepe koja je vladala u jevrejskom narodu.“
Ova priča, kako tada na jevrejskom narodu, odnosi se i danas na sve nas, kaže otac Mladen.
„Upućena je i nama, kao opomena da se i mi urazumimo, i da gledamo da u srcu svome ne pomislimo nešto zlo, a kamoli da nešto zlo uradimo. Da svoje misli uvijek sabiramo na molitvu. Da imamo zdrave, dobre misli. Da nikad ne mislimo zlo, jer sama pomisao nama se čini da nije nešto značajno, da mi nismo nešto značajno loše uradili, ali od te i takve pomisli sve polazi. Ako imamo loše pomisli, onda ta pomisao siđe u srce, i onda od te pomisli mi stvaramo razne neke, najčešće zle, događaje. Nekad imamo i dobru namjeru, ali tu dobru namjeru, još ako je glasno govorimo i glasno saopštavamo, đavo sluša i vrlo često nam jo pomuti. A i Gospod to dozvoljava da se desi upravo zbog neke naše gordosti, neke naše pomisli gorde, koju mi imamo u srcu svome, a imamo ih konstantno, svakoga dana.“
Otac Mladen je kazao da svemu što nam i dobro i loše dođe, moramo zahvaljivati Gospodu. Da ne ropitimo i da nismo nezadovoljni, nego da se svega toga oslobodimo noseći u svome srcu molitvu i konstantnu blagodarnost Bogu.
„Gospod je upravo onaj krajugaoni kamen koji je sve nas ujedinio. On je došao da spase čitav svijet, ne samo jevreje, nego sve narode ovoga svijeta. I on spaja te zidove, kao taj krajugaoni kamen. I spaja sve ćoškove svih zidova našega života, svih naroda ovoga svijeta i uvodi ih u Carstvo Božje. Ako to mi sami želimo, ako sami svojim srcem, svojim mislima, pomislima i svojom voljom pristupimo Gospodu, jer Gospod neće ništa na silu da čini, moramo onda da pokažemo volju, da krenemo za Gospodom. A onda moramo znati da kad krenemo za Gospodom, da nas čeka i veliko stradanje. To je ono što nam Gospod govori, na šta nam ukazuje. Sveti apostoli su stradali, sveti oci su stradali, i toliko mučenika kroz istoriju. Svi oni su na neki način stradali u svome životu. Ako nisu fizički postradali, oni jesu kroz život svoj prolazili trpeći razne nedaće, razne brige, razne probleme, one duhovne najviše, pa i one tjelesne, a ima i puno njih koji su zaista i postradali za svoju vjeru. I trebamo na njih da se ugledamo i da njih prizivamo u svojim molitvama.“ rekao je na kraju otac Mladen Tomović.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
