Svetom liturgijom koja je služena u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru proslavljen je Krstovdan, praznik koji je povezan sa Bogojavljanjem i koji nije zaseban praznik (kako pokazuju i crkveni tipici), već je priprema za Bogojavljanje. Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej Ljubomir Jovanović, sasluživali su protojerej-stavrofor Slobodan Zeković i protojerej Mladen Tomović, a za pjevnicom su odgovarali Vasilije Uskoković, Maja Tomić i Nikola Zeković.

„Proslavivši sa radošću dane Roždestva Hristovoga, ulazimo i u tajnu ovog velikog praznika – Božijeg javljanja svemu svijetu. Objavljivanja Hrista Bogočovjeka.“

Svoju besjedu ovim riječima započeo je otac Slobodan i podsjetio da se prije početka propovjedi blage vijesti Gospoda Isusa Hrista pojavljuje velika i čudesna ličnost u liku Svetog Jovana Krstitelja:

„Čuli smo u Jevanđelju kako ga je najavio Sveti prorok Isaija mnogo vijekova prije nego što je počela propovijed Svetog Jovana. Da će pred licem Gospodnjim, pred licem Spasiteljevim, ići anđeo, glas vapijućeg u pustinji, koji će pripremiti put, poravnati staze za obećanog Spasitelja. A čuli smo i kako je to Sveti Jovan Krstitelj pripremao put svome i našem Spasitelju. Tako što je u dubini Jordanske pustinje pozivao narod na pokajanje. I taj glas vapijućeg u pustinji, tako je silno odjeknuo po svoj Judeji i po okolini, da su mnogi dolazili da slušaju propovijed Jovanovu i da primaju krštenje pokajanja u rijeci Jordanu. Pa su mnogi pomislili čak da nije on taj obećani Spasitelj, budući zadivljeni silom riječi njegove koja je bila nadahnuta Duhom Svetim. Ali im on odmah govori: Nisam ja taj što vi mislite, ja vas krštavam krštenjem pokajanja, a dolazi za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući Njegovoj. On će vas krstiti ognjem i Duhom Svetim. I Sveti Jovan Krstitelj, za koga kažemo da je bio poslednji u nizu velikih starozavjetnih proroka, bio je prvi koji je svijetu objavio i pokazao rukom svojom Spasitelja.“

Prota je podsjetio da je Gospod, koji uzima na sebe grijehe cijeloga svijeta, kada je došao da i On uđe u vode Jordana, On koji je jedini bezgrešan, koji nije imao potrebe za tim, On prima krštenje od sluge svoga i preteče:

„Na Njega je ukazao Sveti Jovan, kada je ovaj došao k’njemu na Jordan. Evo ga jagnje Božije, koje uzima na sebe grijehe svjieta. I zaista je Gospod uzeo naše grijehe na sebe, primio od Jovana krštenje pokajanja, ušavši u vode Jordana osvetio prirodu vode i nama pokazao put spasenja koje počinje upravo pogruženjem u vodu, u osveštanu vodu koju je On osvetio svojim dolazkom i svojim ulaskom. I pokazao nam da je banja krštenja, banja našeg novog rođenja za život viječni koji je Gospod namijenio svakome čovjeku od postanja svijeta.

Ova velika i sveta tajna Božijega objavljivanja svijetu u drevnoj Crkvi je proslavljana zajedno sa Roždestvom, i zaista to jeste jedna ista velika i sveta tajna, tajna ljubavi Božije, tajna da je jedinorodni Sin Božiji, Logos Božiji, postao tijelo, primio ljudsku prirodu od Presvete Djeve Bogorodice, u svemu nama podoban postao osim u grijehu. Postao jedan od nas, dobrovoljno sebe unizio, da bi nas grijehom pale i ranjene obnovio i utvrdio zauvijek neraskidivu zajednicu Boga i čovjeka. Velika je i sveta tajna ovo, kojoj se uvijek i iznova sa ljubavlju poklanjamo i učestvujemo u radosti velikoj, koju niko od nas oduzeti ne može, a koja nam daje veliku snagu i utjehu da se borimo kroz život i da idemo ka onome krajnjem cilju gdje nas Gospod poziva, a to je Carstvo nebesko, Carstvo vječne i neprolazne radosti i naslađivanja gledanjem svjetlosti lica Božijega.“

Na kraju svoje besjede protojerej-stavrofor Slobodan Zeković se osvrnuo i na čudesni čin velikog vodoosvećenja rekavši da se „od najstarijih vremena, od vremena apostolskih, pa kroz vijekove do danas i do kraja svjeta i vijeka, u ove velike i svete dane i današnji predpraznični dan i sjutrašnji praznik Bogojavljanja, na Svetim liturgijama vrši čin velikog vodoosvećenja, gdje blagodatna sila Duha Svetoga osvećuje vodu, kao nekada na Jordanu, kada je Gospod svojim ulaskom u vode Jordana osvetio prirodu vode“.

„Tako se dešava i prilikom ovog velikog vodoosvećenja. Osvećuje se priroda vode, ona postaje netruležna i nepropadljiva. Njome se osvećujemo, pijući od nje, kropeći se njome. Njome osvećujemo svoje domove, hramove i svaki prostor u kome se nalazimo. I velika sila Božija, kako tada na Jordanu, tako i danas, i do kraja svijeta i vijeka, u ove velike i svete dane, vidljivo se pred svima nama projavljuje, i zato smo Gospodu blagodarni na svemu, na svim darovima kojima nas je bogato obdario u sve dane našega života.“

Nakon završetka Svete liturgije, oci barskog hrama pristupili su velikom vodoosvećenju. Krstovdanska sveta voda je zatim podijeljena vjernom narodu.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić