Na praznik Prepodobne Makrine, Svetog Stefana Visokog, despota srpskog i Prepodobne Efrosinije (carice Milice), 1. avgusta 2026. godine, Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički dr Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske.

U svojoj besjedi, pred pričešće vjernih, Preosvećeni Episkop Kirilo je govorio o slavnoj istoriji našeg svetosavskog naroda, istakavši da je epoha vladavine Lazarevića, a poslije njih odmah i Brankovića, bila puna velikih ličnosti, Svetih Božijih ljudi. Oni su znali kako u uslovima potpune dominacije osmanskoga faktora na Balkanu, da sačuvaju vjeru, svetinje, narod, zemlju – takav vladar je bio i Sveti despot Stefan (Lazarević). Iako je služio kao vazal, borio se za njihove interese, to je radio žrtvujući se za svoj narod.

„I život mu je možda bio ugrožen, da bi sačuvao narod, da bi sačuvao Crkvu, zemlje, gradove, manastire, crkve i vjeru, što je najbitnije, da bi to predao i sačuvao za buduće generacije. Tako su radili Stefan Visoki i njegova majka carica Milica, u monaštvu Efrosinija, koja je vladala dugo dok je on bio maloljetan. Ona je dala čak svoje srce – svoju kćer u Bajazitov harem da bi na taj način umirila gnjev Osmanlija prema našemu narodu i tako sačuvala to što se sačuvati može. Znači treba biti i hrabar i revnostan, ali nadasve treba biti mudar i znati što je ugodno volji Božijoj“, besjedio je Episkop Kirilo.

Naglasivši da treba da se naučimo iz istorije, i svoga naroda i biblijskih naroda, da znamo i ispitujemo što je ugodno volji Božijoj, Vladika je podsjetio da je to osnovni sadržaj glavne naše molitve Oče naš – da bude volja Oca našega i na zemlji, kao što je na nebu Njegova volja i, naravno, Njegovog Sina i Duha Svetoga:

„U svemu tome, u tom hodu našeg naroda kroz istoriju, ti vladari, kao Stefan, znali su što je suština istorije civilizacije. Zato nam je on ostavio divne stihove Slovo ljubve, u kojima on nazivajući Boga ljubavlju, vidi Njega kao glavnu osovinu oko koje se sve pokreće, i Crkvu Božiju. U svemu tome postoji taj pobjedonosni hod Crkve Božije, koji je apsolutno pobjedonosan jer ona svjedoči pobjedu nad glavnim našim neprijateljima – đavolom, grijehom i smrću. I svjedoči vaskrsenje Hristovo sve do svršetka vijeka, kada će svi izabrani Božiji ući u Njegovu milost, u Carstvo nebesko.“

U nastavku, podsjetivši da je suština istorije pobjedonosni hod Crkve kroz vrijeme, koja sabira sve narode i svih naroda ljude vjerne, Preosvećeni Episkop Kirilo je pomenuo i velikoga podvižnika čiji prenos moštiju danas slavimo – Prepodobnoga Serafima Sarovskoga. On je stekao slavu i dotakao se srca svih vjernih ljudi, bez obzira iz kog naroda i nacija dolazili, jer je kroz njega progovorio Duh Sveti i na tim divovima duhovnim je, kako je kazao, izvojevana svaka pobjeda i u Crkvi i u narodu.

Na kraju Svete liturgije Vladika Kirilo je blagoslovio slavske darove i prelomio kolač, koji su članovi Srpskog kulturnog društva Slovo ljubve prinijeli u čast Svetog Stefana Visokog, despota srpskog.

Protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski, zablagodario je dragom Vladici Kirilu na ljubavi i prinošenju molitve, i prizivao blagoslov Svetoga Jovana Vladimira, da ga prati u njegovom apostolskom djelu.

Čestitajući svima današnji praznik, a slavu članovima Srpskog kulturnog društva Slovo ljubve, na čelu sa bratom Velimirom Mijovićem, prota Slobodan Zeković je podsjetio na njihovo bogougodno djelo:

„Oni već više od dvije decenije, nadahnuti primjerom Svetoga despota Stefana Visokog, vrše jedno bogougodno djelo ulažući svoj trud, svoje snage i sve što imaju u obnovu naših drevnih, opustjelih svetinja. Ali isto tako i veliki su rad i trud uložili na kulturnom planu. Da vas, draga braćo, Gospod ukrijepi molitvama Svetoga Stefana da i dalje ovo bogougodno djelo nastavite da vršite sa revnošću kao i do sada.“

Zajedničarenje je nastavljeno za trpezom ljubavi.

Tekst: Vesna Dević

Foto/video: Dejan Vukić