Crkva Svih svetih na Velikom pijesku kod Bara danas u prvu nedjelju po Duhovima – Svih Svetih, 11. juna, Svetom arhijerejskom liturgijom i blagosiljanjem slavskih prinosa, proslavila je svoju hramovnu slavu,
Svetu službu Božiju na temeljima ovog drevnog hrama služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije, a sasluživali su mu protojerej-stavrofor Radoman Mijailović, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, jerej Aleksandar Orlandić i arhiđakon Jakov Ninković.
Vjerni narod, koji je bio sabran u prazničnom bogosluženju, pričestio se Svetim tajnama, Krvlju i Tijelom Hristovim.
Zatim je Vladika Metodije prerezao slavski kolač koji su u čast Svih svetih prinjeli vjerni parohijani ove crkve sa svojim sveštenikom protojerejem Jovanom Plamencem.
Preosvećeni Episkop Metodije je čestitao današnju slavu u kojoj su, kako je kazao, sabrane sve slave, jer su se svi sveci koje slavimo tokom cijele godine sabrali u današnji dan.
„Svi sveti oni koji su slijedovali za Hristom koje danas proslavljamo, oni su pred ovim svijetom priznali Hrista kao Boga i kao Mesiju i Pomazanika i kao Spasitelja svijeta“, besjedio je Preosvećeni Episkop Metodije.
Tumačeći Gospodnje riječi: Svaki koji prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima, Vladika je istakao da je to bitno i veliko, a ponekad teško, zato što ovaj svijet, koji je po svojoj suštini dobar, jer Bog sve što je stvorio vidio je da je dobro i blagosloveno, ali on sada u zlu leži, u laži i licemjerstvu, i zato oni koji sleduju za Hristom, znači sleduju za istinom i pravdom, dobrotom i milosrđem i čovjekoljubljem.
„To je ono što je sada u ovome svijetu koji se zavalio u ovome blatu zla i grijeha, nedopustivo i neprihvatljivo. Zato Gospod kaže ko smogne hrabrosti i prizna Njega kao Boga i stane na stranu Njegovu, a to znači na stranu istine i pravde i dobrote, toga će i On priznati na nebu. Zato što oni koji priznaju Njega ovdje i stoje na strani istine, dobrote i pravde će neminovno biti gonjeni, oni će morati da uzmu krst svoj, ali ne onaj krst koji smo mi sami sebi sakrojili, odredili i našli mjeru kakav treba da nam bude pa da ga ponesemo, nego to je krst koji su nam drugi dali i natovarili, a koji treba smjerno, trpeljivo i sa dubokom vjerom i nadom u Boga, da nosimo u ovom životu i u ovome svijetu.“
Gospod kaže: Ko oca ili majku voli više nego mene, nije mene dostojan. Ko sina ili kćer voli više nego mene, nije me dostojan, što, kako je poučio sabrane Vladike, ne znači da Bog traži od nas da se mi nekoga odričemo, pogotovu ne naših najbližih u ovome svijetu.
„On kaže: Nisam došao ovdje da donesem mir, nego mač, razdjeljenje, a to je ustvari Njegova riječ, Njegova nauka koja je ista u sve vjekove, ali se isto ne prima u svakome srcu. Neko ko povjeruje u nju i ona padne kao sjeme na dobru zemlju i plod donese, i taj koji krene za istinom, pravdom i dobrotom i ljubavlju Božijom, taj će sigurno imati protivljenja u ovome svijetu od onih za koje su te riječi i ta nauka jevanđelska neprihvatljivi pa to mogu čak da budu i oni najbliži naši“, kazao je Vladika Metodije.
Po njegovim riječima naše veze u ovome svijetu: krvne, rodbinske, plemenske, kulturne i tradicionalne, one kad se vežemo za Hrista postaju ne više apsolutne kao što su nekada bile, nego su relativizovane i onda se svi naši odnosi usklađuju u onom odnosu kakav mi imamo prema Bogu i onom vezom kakvom smo se mi za Njega vezali:
„Onda su time i tom vezom definisani svi naši ostali odnosi ovdje na ovome svijetu i znamo, kroz žitija svetitelja koje danas proslavljamo, da je bilo i onih koji su stradali od svojih najbližih zato što nisu htjeli da pretpostave njih i krvnu vezu i rodbinsku i plemensku, vezi sa istinom, pravdom.“
Na kraju Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije je kazao da su Svi sveti iznijeli dostojno svoj krst na putu prema Carstvu nebeskome, „na koji smo i mi svi ovdje okupljeni, sljedujući Hristu Bogu našemu, prizvani da iznesemo“:
„Sretna vam još jednom ova divna i najveća slava u kojoj su sabrane sve slave i slavice Crkve koje ona proslavlja – Svih svetitelja i da nam oni i njihove molitve budu na pomoći da istrajemo na putu na kom su istrajali naši preci. Amin, Bože daj. Živjeli i na mnogaja i blagaja ljeta!“
Zajedničarenje je nastavljeno u gostoprimnici, uz trpezu ljubavi.
Tekst: Vesna Dević/Dejan Vukić
Foto/video: Dejan Vukić
