Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije danas, 16. marta, u drugu nedjelju Časnog posta – Pačistu, posvećenu Svetom Grigoriju Palami, služio je sa sveštenstvom i vjernim narodom Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru.

Govoreći o pročitanom jevanđelskom začalu o iscjeljenju uzetog u Kapernaumu, Preosvećeni Vladika je kazao da je Hristos na razne načine iscjeljivao ljude te da se današnja priča razlikuje od priče o iscjeljenju slijepog čovjeka, koji je rođen kao slijep ne zbog svojih grijehova, niti zbog grijehova njegovih roditelja, već da se na njemu projavi slava Božija:

„Kako se kaže u današnjem Jevanđelju, ovoga bolesnika, koji je bio oduzet i koji vjerovatno nije mogao ni da govori, koga su četvorica ljudi, zbog mnoštva naroda, kroz krov kuće spustili, Hristos iscjeljuje tako što kaže: Otpuštaju ti se grijesi tvoji! –  što će reći da je uzrok njegove bolesti bio neki grijeh. I svakako da na to negoduju Judeji koji su bili zatrovani zavišću, pa kažu: Ko je ovaj koji grijehe oprašta? A Hristos, da bi potvrdio svoje božanstvo i istinitost Njegovih riječi, govori uzetome: Uzmi odar svoj i hodi!  – i na taj način ga iscjeljuje.“

Vladika je kazao da nas ova priča poučava, kao što kaže apostol Pavle, da nas od Boga ništa ne može razdvojiti ni smrt, ni život, niti ma kakva tvar, ali da nas može razdvojiti grijeh i da kada se čovjek odvaja od Boga grijehom, ne odstupa Bog od čovjeka, nego čovjek od Boga:

„Svaki put kada načinimo neki grijeh, kada učinimo nešto što nije Bogu ugodno i prijatno, onda mi sami sebe odaljujemo od Boga, koji je svakako svuda prisutan i koji jednako voli i grešnika i pravednoga, i onoga koji se kaje i onoga koji se ne kaje, jer je svaki čovjek, bez izuzetka, Božije stvorenje. Svakako da Bog svakoga od nas voli kao svoje dijete i svoje čado“, poručio je Episkop dioklijski i dodao:

„Zbog toga je i u ove dane Časnoga i velikoga posta sve usmjereno na to da mi svoj život popravimo. Tačno je da je Bog obnovio palu ljudsku prirodu, ali mi ne možemo uzeti učešća ni u vaskrsenju, ni u vječnome životu, ako svojom voljom ne želimo da se Bog i Njegova volja useli u nas i da tvorimo tu volju Njegovu. I to su plodovi te naše vjere. To jest, ne možemo mi sami sebe spasiti, Bog je onaj koji spasava i koji iscjeljuje, ali svakako da Bog traži naš pristanak, da svojom slobodnom voljom se odreknemo svega onoga što je strano ljudskoj prirodi, što je strano djeci Božijoj.“

Današnje Jevanđelje, naglasio je Vladika Pajsije, poučava i da je bolest simbol, vjesnik smrti, ali da je Hristos onaj koji je pobijedio smrt i ako vjerujemo u Njega, ako želimo da svoj život popravimo i uskladimo sa zapovijestima Njegovim, On će nam darovati spasenje i vječni život.

Osvrnuvši se na velikog svetitelja Božijeg kojeg danas proslavljamo, Svetog Grigorija Palamu, Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije je kazao da je on zasijao jevanđelskim vrlinama i udostojio se Carstva nebeskog, da se zbog svoje čiste molitve, čistih misli, udostojio i da sagledava te Božije krasote i lice Božije.

Na kraju Svete službe Božije, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, namjesnik barski i starješina Sabornog hrama, zablagodario je Vladici Pajsiju na ljubavi i lijepim poukama izgovorenim i danas na Litrugiji i sinoć na predavanju, koje je održao u kripti ove svetinje na temu „Gospode, prosveti tamu moju“.

Tekst: Vesna Dević

Foto/video: Dejan Vukić