Sveti Veliki petak Strasne (Stradalne) sedmice, dan je stradanja na krstu Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista. Naša Crkva sjeća se događaja koji su predhodili raspeću, počevši od trenutka izvođenja Gospoda pred namjesnika judejskog Pontija Pilata, neuspjelog pokušaja lažnih svjedoka i judejskih glavešina da Ga optuže, vikanja judejskog naroda „Raspni ga! Raspni!“, nošenja krsta kroz grad Jerusalim, mučenja, raspinjanja i Gopodnjeg praštanja dželatima i svima koji su ga optuživali riječima „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade“; umiranja, skidanja sa krsta, pomazivanja mirom, povijanja tijela Gospodnjeg platnom i polaganja u grob; postavljanja straže od strane rimskih vojnika da čuvaju grob da neko ne bi ukrao tijelo Gospodnje.
Ovaj dan obilježen je u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira bogosluženjima koji su počeli u jutarnjim satima službom Carskih časova, da bi se nastavili u večernjim satima Večernjom službom sa iznošenjem plaštanice, kanonom „Plač Majke Božije“ čiji je autor Simeon Logotet iz X vijeka i Jutrenjem sa statijama.
„Evo, Gospod nas je opet udostojio da kroz ova predivna bogosluženja Strasne sedmice i mi uzmemo učešća u ovim spasonosnim događajima u kojima se projavila neizreciva tajna ljubavi Božije prema ljudskome rodu i prema cijeloj tvorevini.“ – kazao je na kraju bogosluženja otac Slobodan Zeković.
„Gospod je radi našega spasenja, iz beskrajne ljubavi prema nama unizio sebe, postavši jedan od nas, uzevši našu prirodu od Presvete Djeve Bogorodice. Budući savršeni Bog, postao je savršeni čovjek, a onda iz iste te ljubavi da bi nas iskupio i oslobodio od robovanja grijehu, smrti i đavolu, dobrovoljno radi nas pretrpio stradanje i sebe unizio sve do raspeća na krstu, do živonosnog pogrebenja, a onda svojim vaskrsenjem smrt porazio i tada izveo sve pravedne duše koje su se tamo nalazile, a svakome ljudskom stvorenju, od postanja pa do kraja svijeta i vjeka utvorio put u vaskrsenje iz mrtvih i život vječni.
Toj velikoj ljubavi Božijoj, toj tajni ljubavi Božije ovih dana iznova se poklanjamo i pred tom strašnom tajnom sa trepetom stojimo. Sa ljubavlju i blagodarnošću cjelivamo životvorni krst Gospodnji, Njegove prečiste rane iz kojih je živonosna krv istekla, koja naše grjehe spira i preporadđa nas i obnavlja. Poklanjamo se Njegovom živonosnom grobu iz koga je vječni život zablistao.“
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
