Svetu Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira na praznik Svetog Luke Krimskog i Simferopoljskog Čudotvorca služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Na liturgijske vozglase odgovarao je đakon Cvjetko Perić.
Nakom odslužene Svete Liturgije čitan je kanon ovom divnom Božijem ugodniku, a zatim su osveštani slavski darovi koje su u slavu Gospodnju i čast Svetog Luke Krimskog prinjeli Božidar i Milkica Čarmak sa svojom djecom.
Otac Slobodan je na kraju svima poželio srećen i blagosloven današnji praznik, rekavši da je Sveti Luka bio veliki ispovjednik vjere, koji je za ime Hristovo mnogo postradao i da je bio jedan od najboljih ljekara u tadašnjoj Rusiji, nadaleko poznati hirurg koji je najteže slučajeve liječio.
„Posebno mu je Gospod dao dar da liječi ljude od gnojnih rana u vremenu velikih ratova u kojima je živio, i do današnjeg dana u medicinskim školama uči se upravo iz knjiga koje je na tu temu pisao Sveti Luka. U ono vrijeme teškog gonjenja Crkve od boljševika, on je na sebe primio još jedan veliki podvig, budući da se njegova vjera, svjetlost Božanske vjere i ljubavi koja je iz njega sijala, kao što kaže Jevanđelje, nije mogla sakriti. Tako su i tadašnji Crkveni oci, na prvom mjestu Sveti Tihon Ispovijednik Patrijarh Moskovski i cijele Rusije, vidjevši te velike darove i veliku vjeru i ljubav Svetoga Luke, predložili, a on to iz poslušanja prihvatio, da se primi službe u Crkvi, pa je izabran za episkopa. A onda, pošto u to vrijeme to nije moglo proći nezapaženo, boljševici vidjevši njegovu vjeru i Crkvenu službu, zabranili su mu rad u bolnici i poslali ga u dugogodišnje progonstvo. Mnogo godina je proveo u logorima, a onda su se u jeku rata, kada je hvalilo ljekara, sjetili opet njegovog znanja, njegove stručnosti, pa je bio vraćen u službu da liječi i pomaže bolesnima. I kasnije, opet zbog velikih zasluga koje je imao u ratu, ostavljen je koliko toliko u miru da obavlja i svoju Crkvenu službu i misiju. I tako je on, kao mudri pastir i učitelj Crkve, upravljao povjerenom mu pastvom na Krimu, gdje se i mirno upokojio u Gospodu.
Velikim znamenjima i čudesima blagodati Božije, koja se obilno na njega izlila, Gospod je njega proslavio i za života, a posebno se nakon upokojenja počela projavljivati velika sila Božija koja isjeljuje ljude od svih nemoći i bolesti, na njegovoma grobu, a i kasnije kroz njegove svete mošti kada su one obretene. U čitavom pravoslavnom svijetu danas se sa velikom ljubavlju slavi i poštuje spomen Svetoga Luke Krimskog, a mi imamo ovdje u našem hramu veliki dar i blagoslov da imamo i česticu njegovih svetih moštiju, koje smo dobili prilikom osvećenja ovog hrama prije deset godina. Bogu hvala na tom velikom daru, da imamo kome da se obratimo za pomoć u svim tugama i nevoljama, a sveti Luka svima koji ga sa ljubavlju prizivaju, pritiče u pomoć i nikoga ne ostavlja neutješena.“ kazao je na kraju otac Slobodan.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić

