Protojerej Mladen Tomović služio je Svetu Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Nedelju četvrtu po Vaskrsu, nedelju raslabljenog. Sasluživali su mu protojerej Ljubomir Jovanović i đakon Cvjetko Perić. Na liturgijske vozglase odgovarali su Vasilije Uskoković i Danilo Masoničić.

Sveto Jevanđelje koje se čita u Nedelju raslabljenog govori o banji Vitezdi u kojoj, kako se kaže u ovoj priči: „Anđeo Gospodnji povremeno silažaše i uzburkavaše vodu; i koji bi prvi ušao pošto se uzburka voda, ozdravio bi, ma od kakve bolesti bolovao.“ I pored mnoštva naroda koji ondje čekahu trenutak da baš neko od njih bude taj koji će prvi ući u vodu, bješe i čovjek koji dugo godina bješe bolestan i ležaše pored banje nemajući nikog da ga u vodu spusti.

Prota Mladen govoreći u svojoj besjedi o ovom događaju kaže da Gospod koji zna srca naša, koji zna sve o nama, koji zna i više nego što mi sami o sebi znamo, znao je i za ovog čovjeka, i znao je da 38 godina boluje. I njemu prilazi, da njega izliječi.

„Zašto baš njega? Zato što je taj čovjek zaista sa trpljenjem velikim, ne ropteći, ne huleći na Boga, strpljivo čekao da on bude taj koji će u tu banju ući da ozdravi. Ali Božija promisao i Božija volja je bila da on tolike godine čeka i da se na kraju sustretne sa samim Gospodom. Gospod ga isceljuje i govori mu da uzme odar svoj i da hodi. I nalazeći ga kasnije u hramu Isus mu govori te ključne riječi na koje treba da obratimo pažnju.  „Eto postao si zdrav, više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi.“  A šta je to gore, draga braćo i sestre, što može nama da se desi, sem te patnje koje je imao ovaj nesrećni čovjek 38 godina? Šta još gore od toga može da nam se desi? Gore od toga je da duša naša, kada se preseli iz ovoga svijeta, ode u pakao, da ode u ad, u vječne muke. To je ono najgore i što može nama da se desi.

Gospod nas, preko ovog čovjeka koji je 38 godina bolovao, upozorava da pazimo na svoj život, da vodimo računa kako živimo, da se kajemo za svoje grijehe iznova i iznova, i da u pokajanju dočekamo končinu svoga života. Ne u grijehu, nego u pokajanju. I tako ćemo sebe spasiti.“

Naša Crkva danas proslavlja jednog od najvećih otaca Srpske Pravoslavne Crkve. Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog. Otac Mladen kaže da je Sveti Nikolaj možda i najveći u rodu srpskome posle svetog Save, i da se može nazvati ravnoapostolnim. Poručio je da iznova i iznova moramo čitati djela koja nam je Sveti Nikolaj Žički ostavio, nadahnjivati se njima, poučavati se slovu Božijem i utrvđivati se u vjeri pravoslavnoj.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić