Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac, veliki svetionik, molitvenik i zastupnik pred Gospodom cijelog našeg roda i svih onih koji mu sa vjerom pristupaju i traže pomoć, liturgijski je proslavljen u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Svetom Liturgijom načalstvovao je protojerej Ljubomir Jovanović uz sasluženje protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića , protojereja Mladena Tomovića i đakona Cvjetka Perića. Na liturgijske vozglase odgovarali su Vasilije Uskoković, Danilo Masoničić i Radmila Vujanović.

Pozdravivši prisutni naraod koji se danas sabrao na Liturgiji, otac Slobodan na početku svoje pastirske besjede kazao je da Gospod po svojoj ljubavi i po svojoj dobroti, u svim vremenima daje vjernom narodu svome, velike ljude, velika svjetila, koji su kroz razna teška vremena bili pravi svjetilnici, na kojih se narod mogao ugledati i preko kojih je Gospod ljudima slao veliku utjehu. Kroz burnu istoriju našeg naroda možemo reći da je posebno bio težak period u kome je živio Sveti Vasilije Ostroški.

„U 17. vijeku, kada je Turska caravina bila na vrhuncu svoje moći, kada je pritisak osvojača na naš narod bio posebno veliki, kada je naš narod preživljavao velike zulume, velika stradanja, nasilnu islamizaciju, otimanje djece kroz danak u krvi, kao i brojne druge nevolje, skrnavljenje, paljenje i rušenje svetinja. A sa druge strane, te neprilike lukavo su koristili latini, koji su nudeći zaštitu, pogotovo u onim rubnim krajevima Turskoga carstva, nudili zaštitu pod uslovom da pravoslavni srbi prime uniju. I, nažalost, bilo je i onih koji su toj nevolji poklekli, koji nisu uspjeli tom iskušenju da odole. I upravo u to teško vrijeme, kada smo bili pritisnuti sa svih strana, Gospod šalje takvoga svjetilnika kakav je bio sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac“

Otac Slobodan govorio je o životu Svetog Vasilija Ostroškog, od njegovog najranijeg djetinjstva, njegove želje da ostane na Svetoj Gori, promislu Božijem koji je za njega odabrao drugi put, njegovoj borbi protiv unijaćenja i islamizacije naroda, teretu i krstu koji je nosio, njegovom upokojenji i njegovom proslavnju od samog Gospoda.

„Pored svih vrlina koje su krasile Svetog Vasilija, posebno mjesto zauzimale su ljubav prema Bogu i prema bližnjima svojim, i zato nije čudo što je upravo zbog te svoje beskrajne ljubavi, kao magnet privlačio ljude ka sebi. I za njegov trud, za njegovu vjeru, za njegovo trpljenje, za njegovu ljubav, Gospod ga je obilno nagradio i proslavio. Za života se njegovo tijelo, njegovo srce, cijelo biće njegovo, ispunilo blagodati Božije i ta blagodat Božija, sila Božija, sila Vaskrsenja Hristovoga osveštala je njegovo tjelo, njegove kosti, koje su postale i izvor vode žive i izvor blagodatne sile Božije, koja se do danas neprekidno izliva i svima nama daje utjehu i iscjeljenje.

On je svima nama i utjeha, i radost, i ponos našega roda, zastupnik naš iskreni i veliki pred prestolom Boga živoga. Da se i mi, draga braćo i sestre, ugledamo na njegov sveti život, na njegov primjer, da se trudimo da iskreno sa vjerom kroz život hodimo, da Hristu i njegovom Svetom Jevanđelju budemo vjerni, da bi smo se i mi udostojili da se nazovemo djecom Svetog Vasilija, da se nazovemo djecom Božijom.“ kazao je na kraju prota Slobodan.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić