Detinjci, prvi od tri praznika koji su u Božićnom postu posvećeni porodici, liturgijski i molitveno proslavljen je u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Ovo je 28. nedelja po Duhovima u kojoj još proslavljamo i Prepodobnog Patapija i Svete apostole Sostena, Apolosa, Tihika, Epafrodita, Onisifora, Kifu i Kesara. Svetu Liturgiju služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Sasluživali su mu protojereji Ljibomir Jovanović i Mladen Tomović i đakon Cvjetko Perić.

Začalo iz Svetog Jevanđelja koje se čita na današnji praznik govori o iscjeljenju deset gubavih ljudi koje Gospod iscjeli i posla jevrejskim sveštenicima, i od kojih se samo jedan vrati da zablagodari Gospodu. I taj bješe Samarjanin. Otac Slobodan u svojoj besjedi tumačeći ovo začalo kaže da nas današnje Jevanđelje podsjeća na jednu od najljepših ljudskih i hrišćanskih vrlina – blagodarnost.

„Moramo da budemo blagodarni Bogu na svemu, svakoga dana. I to što smo se živi i zdravi ustali, što nas grije sunce, što nam Gospod daje da imamo od čega da živimo i hranimo sebe i svoje porodice, i na svim drugim darovima koji su bezbrojni, kojima Gospod miluje svakoga čovjeka. A opet, nema gore mane i grijeha nego što je neblagodarnost. Kada ne znamo da se zahvalimo ni Bogu, kada ne znamo da se zahvalimo bratu svome koji nam je bilo kakvu milost i dobrotu učinio i ljubav pokazao prema nama. To je veliki nemarni grijeh i toga moramo da se čuvamo. Da uvjek Bogu blagodarni budemo na svemu. I kada nam je sve i lijepo i potaman, da blagodarimo, a isto tako i kad naiđu i neka životna iskušenja, da i tada blagodarimo Bogu i da ih prihvatimo sa vjerom i trpljenjem, kao istinski ljudi Božji i hrišćani, znajući da Gospod sve što nam daje, daje nam za naše spasenje. I ova služba na koju se sabiramo u ovome svetome hramu, upravo jeste služba blagodarenja. Sve ove molitve koje sveštenici u oltaru čitaju, jesu upravo prepune takvoga sadržaja. Blagodarnost Bogu za sve i svja. Tako da uvijek Bogu blagodarni budemo. Da blagodarimo jedni drugima uvijek i na svemu, na svakome znaku pažnje, ljubavi i dobrote, i da se trudimo da se u svemu sagledamo na Gospoda Hrista, a da nam putokaz u životu bude Njegovo Sveto Jevanđelje.“

Zatim se otac Slobodan osvrnuo i na današnji praznik Detinjce, rekavši da je ove poslednje tri nedjelje pred Božić Crkva posvetila hrišćanskoj porodici. Posvetila svetinji braka, svetinji porodice.

„Pa tako imamo divna tri praznika. Danas su detinjci praznik djece, pa će sledeće nedjelje biti materice, pa onda očevi. Divni dani, divni praznici, u kojima imamo i lijepe narodne običaje, da jedni druge, najprije djecu, pa majke, pa očeve, vezujemo, a da se oni driješe svojom ljubavlju i nekim skromnim darom. A sve to simvolizuje vezu ljubavi, kojom nas je Gospod svezao za sebe i prizvao da u toj ljubavi obitavamo i u njoj živimo. Tako da ovaj današnji dan posebno čestitamo našoj djeci, da budu zdrava od Boga blagoslovena, da budu poslušna svojim roditeljima, a roditelji u ljubavi i u strahu Božijem, svoju djecu da vaspitavaju. Jer za to, kako smo svoju djecu vaspitavali, za to ćemo svi koji su se udostoijli toga dara roditeljstva, davati odgovor pred Bogom.

Da se trudimo da čuvamo svetinju braka i svetinju porodice kao zenicu oka svoga, jer porodica jeste mala Crkva, jer porodica jeste ikona Carstva Božijega. Da svoje brakove temeljimo na ljubavi savršenoj, a svi koji su se u Crkvi vjenčali čuli su pouku apostola Pavla kakva je to savršena ljubav. Da je to ona ljubav koja je spremna na svaku žrtvu i odricanje za onoga koga volimo. Da je to ona ljubav koju je Hristos pokazao prema nama, unizivši sebe samoga radi našega spasenja. Takvom ljubavlju da muž voli svoju ženu. Takvom ljubavlju samožrtvenom da žena voli svoga muža. U takvoj ljubavi da supružnici vaspitavaju svoju djecu, jer smo svjedoci da u naše dane pored svih drugih vrijednosti, hrišćanskih, jevanđelskih, da se posebno na udaru našla upravo porodica i svetinja braka. I da smo svjedoci, da ne idemo nigdje dalje, samo u našem gradu, koliko ima razvedenih brakova, i rastrojenih porodica, i da je to jedna velika tragedija. I da se moramo svi potruditi da poradimo na sebi, da svoju porodicu čuvamo, njegujemo i pazimo. Da u međusobnim odnosima među supružnicima ne smije da bude sebičnosti i samoživosti. Jer upravo to i jeste, u suštini, korijen toga zla koje se izrodi kasnije, da supružnici ne mogu više da žive zajedno. Neće niko nikoga da otrpi. Za najmenju sitnicu prave se veliki problemi. A tamo gdje ima ove iskrene ljubavi samožrtvene, gdje čovjek cijeloga sebe daje svojoj ženi, a žena cijelu sebe svome mužu bez ostatka, gdje vlada iskrenost, razumjevanje, trpljenje, snishodljivost međusobna, i iznad svega gdje se priziva ime Božije, da blagodat Božija štiti i krijepi, i pokriva taj brak. Onda su zaista takvi brakovi čvrsti kao stjena i nerazorivi. Takve ljubavi samožrtvene Gospod svima da nam podari, jer samo je takva ljubav istinski i čvrsti temelj braka i porodice, i svake ljudske zajednice.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić