Svetom Liturgijom koju je sa sveštenstvom i vjernim narodom služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije, proslavljena je slava crkve Svete prepodobnomučenice Paraskeve u Sutomoru. Episkopu Pajsiju sasluživali su protojerej-stavrofor Đorđe Knežević, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej-stavrofor Miroslav Lazić, protojerej Aleksandar Orlandić, i đakon Cvjetko Perić. Molitveno učešće uzeo je i paroh sutomorski, domaćin slave, protojerej Marjan Petkovski.
Sami vidimo, kaže Episkop Pajsije na početku svoje besjede koju je izrekao nakon što je đakon Cvjetko pročitao začalo iz Svetog Jevanđelja, koliko pred savremenim čovjekom stoji raznih izbora koje on može da izabere i kojima može da slijedi razne puteve.
„Međutim, ono najljepše, najčasnije i najsvetije što u ovom zemaljskom životu čovjek može da izabere, jeste ovo o čemu govori Sveti Apostol Pavle u ovom apostolskom odjelьku koje smo maločas čuli. A on kaže da se u svemu pokažemo kao sluge Božije u trpljenju, u nevoljama, u stradanjima, u bdenjima i u svemu onome što taj put Hristov nosi. I zaista, ništa ljepše, ništa veličanstvenije nema, nego kada čovjek sam, svojom slobodnom voljom odbaci sve ono drugo što je nevažno, što nema ni težine a ni vrijednosti. A sve mu se to nameće. I kada sve to odbaci svojom slobodnom voljom, i kada tom istom svojom slobodnom voljom uzme na sebe jaram Hristov, onda sve ono što ga na tome putu sreta, on se radošću prihvata. Jer niko od nas ne voli ni mučenja, ni stradanja, ni nevolje, ali kada to dolazi zbog Hrista i zbog Hristovog imena, onda onaj pravi i istinski sluga Božiji to sve prima sa radošću, i cjeliva i muke, i mučenja, i nevolje, i sve ono što ga snalazi. Tako i mi, draga braćo i sestre, u mnogome ne možemo da prepoznamo sebe kao prave hrišćane, ne možemo sebe da poredimo sa onim prvim hrišćanima sa njihovom revnošću, sa njihovom ljubavlju prema Bogu, ali opet to nije razlog da se ne trudimo i da nemamo želju da takvi postanemo.
Tako nam za ugled služi i Sveta mati Paraskeva koju mi danas proslavljamo, koja je rođena od hrišćanskih roditelja kao plod jednog plemenitog drveta. Ona je cio svoj život posvetila Hristu. I onda kada je trebalo da za Hrista strada, ona je stradala sa radošću. I kada je trebalo da se svega drugog odrekne, a da za Hristom ide i da Hristov put izabere, ona je to učinila. Pa čak i oni mučitelji koji su je mučili, a bilo je i onih koji su gledajući čudesa koja se zbivaju, povjerovali u samog Gospoda našeg Isusa Hrista.
A mi danas takođe slavimo i Svetog Savu, trećeg arhiepiskopa srpskog, za kojeg se u njegovom žitiju kaže da je bio nauk i vaspitanje Svete Gore. A to se kaže zbog toga što je on bio iguman hilandarski, a kasnije bio i arhiepiskop srpski za vrjeme kralja Milutina, početkom 14. vijeka, koji je takođe nosio jaram i lako breme Hristovo i time zaslužio da ga mi danas prostavljamo kao sve one ostale ugodnike Božije.
Neka bi Bog dao da i mi sa radošću prihvatimo taj jaram Hristov, da sebe smatramo slugama Božijim, a da nas Bog prepozna kao Njegovu djecu vjernu i ljubljenu.“ kazao je na kraju preosvećeni Episkop dioklijski g. Pajsije.
Po završetku Svete Liturgije ostveštani su slavski darovi u Slavu Božiju i čast Svete Prepodobnomučenice Paraskeve.
Otac Marjan se na kraju zahvalio Episkopu dioklijskom g. Pajsiju, ocima koji su sasluživali, kao i vjernom narodu koji je ispunio portu crvke, pozivajući sve prisutne da se ne razilaze i da ostanu na bratsko-sestrinskom druženju uz posluženje koje je pripremljeno.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić

