Nedelja druga Velikog posta – Pačista, nazvana tako jer dolazi iza čiste nedelje, liturgijski je proslavljena u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Svetom Liturgijom načalstvovao je protojerej Ljubomir Jovanović uz sasluženje protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića i đakona Cvjetka Perića. Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovana Vladimir“ kojim je rukovodio profesor Saša Basarab.

U svojoj besjedi, koju je izrekao nakon što je đakon Cvjetko pročitao začalo iz Svetog Jevanđelja, otac Slobodan je kazao da smo danas čuli zašto je i koliko važno da se molimo jedni za druge. I koliko je važno da među sobom imamo ljubavi, poštovanja i osjećanja za potrebe jedni drugih.

„Vidjeli smo da Gospod, kada je u Kapernaumu u jednoj kući propovjedao riječ Božiju, da su 4 čovjeka donijela svog paralizovanog prijatelja, i da je očigledno ta njegova bolest dugo trajala. A oni čuvši za brojna znamenja koja je Gospod činio svuda kuda je prolazio sa svojim učenicima, donijeli su svog prijatelja i budući da je toliko naroda bilo i u kući i oko kuće i da nijesu mogli doći do Isusa, oni su uložili još veći trud i napor, pa su svoga prijatelja paralizovanog, sve sa nosilima, podigli na krov od kuće, prokopali krov i sa krova spustili nosila sa bolesnim čovjekom pred noge Isusove. I kaže Jevanđelje da Gospog vidjevši vjeru njihovu, dakle te četvorice prijatelja bolesnoga čovjeka, da je On tog bolesnika iscjelio.

Jevanđelje nam ne govori kakvo je bilo unutrašnje stanje ovog bolesnika. Da li je i on sam imao vjere? O tome nam Jevanđelje ne svjedoči. Ali govori jevanđelista da Gospod vidjevši vjeru, trud, žrtvu i ljubav njegovih prijatelja iscijeli ovog teškog bolesnika. A opet vidimo kako ga Gospod iscjeljuje. Najprije mu otpušta grijehe, odnosno prvo iscjeljuje njegovo unutrašnje biće, njegovu dušu obremenjenu grijesima, a onda mu govori: „Sada ustani, uzmi odar svoj i idi domu svome.“ I silom riječi Božije, bolesnik zaista bi u trenutku iscijeljen.“

Prota Slobodan objašnjava, da nam ovo začalo iz Svetog Jevanđelja govori, da je uzrok svakog ljudskoga stradanja, uzrok svih bolesti i patnji koje snalaze čovjeka – grijeh. I to, kaže otac Slobodan, počevši od onog prvog grijeha naših praroditelja, zbog kojeg su bili izgnani iz raja i postali smrtni. Pa se onda kroz svu istoriju ljudskoga roda, po slabosti ljudskoj, taj grijeh umnožavao, a sa umnožavanjem grijeha umnožavalo se i stradanje, patnja i bol.

„I da bi čovjek bio u potponosti zdrav, da bi bio cjelovit, neophodno je da ima zdravu i dušu i tjelo. Ako bilo koja od ove dvije čovjekove strane posrće i pada, ako boluje tijelo, čovjek nije cjelovit, ali isto tako ako boluje duša, i ako je moje tijelo zdravo, čovjek opet nije cjelovit i opet će posrtati i imati brojne poteškoće.

Dakle, Gospod najprije iscjeljuje uzrok bolesti ovoga čovjeka. Iscjeljuje njegovu dušu, otpušta mu grijehe. Dakle, i današnje Sveto Jevanđelje i cijelo Jevanđelje Hristovo, cijelo učenje Crkve, učenje Svetih otaca, poziva nas upravo na to da iscijelimo i otklonimo uzrok svih naših patnji, bolesti i stradanja. A to su naši grijesi. Poziva nas i današnje Jevanđelje na pokajanje. Na iskreno pokajanje i promjenu našeg života.

A na to nas poziva i ovaj Časni post koji postimo. Na to nas pozivaju i svi Sveti oci, a među njima posebno sveti Grigorije Palama Mitropolit Solunski koga danas proslavljamo. Veliki učitelj Crkve, zbog čijih je velikih zasluga za bogoslovlje Crkve pravoslavne, njemu posvećena ova druga nedelja Časnog posta.

Neka bi današnju pouku svi mi usvojili i potrudili se da krenemo istinski u borbu protiv grijeha u nama samima na prvom mjestu, a da se isto tako potrudimo da sebe izgrađujemo u vrlinskom životu. Bog vas blagoslovio i svakog dobro darovao.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić