Protojerej Ljubomir Jovanović načalstvovao je Svetom Liturgijom koja je u Nedelju prvu po Vaskrsu – Tominu, služena u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Mladen Tomović i jerej Dejan Tomović paroh kolašinski.
Mnogo puta do svog Vaznesenja, Gospod se javljao svojim učenicima, prvo ženama mironosicama i Svojoj Prečistoj Materi, a već prvoga dana, kada je Gospod Vaskrsao, javio se i svojim učenicima koji bijahu sabrani iza zaključanih vrata, jer su se plašili od judejaca i od njihovog progona, kazao je na početku svoje besjede prota Slobodan opisujući događaj vezan za Svetog apostola Tomu.
„Ušavši kod njih kroz zatvorena vrata, Gospod time pokazuje kakva će i naša tijela biti posle opšteg Vaskrsenja mrtvih. Pokazuje da to Vaskrslo preobraženo tijelo više neće biti podložno zakonima prirode, niti će biti ograničeno vremenom i prostorom. Dakle, prvoga dana javlja se Svojim učenicima, a po promislu Božijem, među njima nije bio Sveti apostol Toma. I kada su mu oni, pošto se vratio kod svoje braće i prijatelja, saopštili tu radosnu vijest da je učitelj njihov Vaskrsao i da je bio među njima svima i razgovarao, on nije u to povjerovao. Jer još uvjek su i apostoli bili zbunjeni, još je strah obitavao u srcima njihovim. Tek posle silaska Duha Svetoga na njih, oni će početi neustrašivo da propovijedaju riječ Božiju po svemu svijetu i da Svoju vjeru u Vaskrsloga Hrista hrabro posvjedoče i prolivanjem mučeničke krvi. A nema većeg svjedočanstva od toga. Dakle, još su njihova srca bila zbunjena, pa tako i Toma nije bio siguran u to što su njegovi prijatelji vidjeli, pa onda kaže, džabe mi vi to pričate, dok ja ne metnem prst svoj u rane od klinova na rukama njegovim, dok ne metnem ruku svoju u njegova kopljem probodena rebra, neću vjerovati. I posle 8 dana, kako nam kaže današnje Jevanđelje, Gospod opet dolazi među svoje učenike. Ovoga puta je i Toma bio sa njima. I čim je Gospod došao među njih, odmah se obratio Tomi riječima: „Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.“ I taj susret sa Vaskrslim Gospodom razbio je svaku sumnju Tominu, i on radostno kliče: „Gospod moj i Bog moj!“ . I Gospod kaže: „Zato što si me vidjeo, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“
A dovoljno je i svakome od nas ovaj Tomin susret sa Vaskrslim Gospodom, da i sve naše sumnje budu rasturene. Dakle, apostoli su potom, pri primanju Duha Svetoga, pošli po svemu svijetu da propovijedaju, ne samo ono što su čuli i vidjeli, nego i ono, kako kaže u Svetome pismu, što su rukama Svojim opipali.
I upravo je Vaskrsenje Hristovo bila i ostala centralna propovijed i apostola i njihovih naslednika do današnjega dana. Vaskrsloga Hrista su propovijedali i neustrašivo izlazili i pred sudije, i pred starješine, i careve, i kraljeve. Neustrašivo ispovijedali vjeru u Hrista Vaskrsloga i tu svoju vjeru i ljubav prema Gospodu, na kraju zapečatili i prolivanjem krvi. Jer svi su apostoli mučenički postradali, osim Svetoga Jovana Bogoslova, koji je umro prirodnom smrću, ali i on u progonstvu na ostrovu Patmos, u dubokoj starosti.
Tako, dakle, u ovaj sveti dan i mi sa apostolom Tomom pjevamo Hristovom Vaskrsenju i sa njim kličemo da Hristos jeste Vaskrsao i da je On Gospod i Bog i Spasitelj naš. Njemu neka je slava i hvala, sa Ocem i Duhom Svetim u vjekove vjekova. Amin.“
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
