Svetom Liturgijom koja je služena u Nedelju 3. po Duhovima u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira načalstvovao je protojerej Ljubomir Jovanović, uz sasluženje protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića i protojereja Mladena Tomovića. Na liturgijske vozglase odgovarali su Vaslije Uskoković i Danilo Masoničić.

Današnju pouku Gospodnju iz Svetog Jevanđelja po Mateju koja započinje riječima da je svjetiljka tijelu oko, i da, ako je oko naše zdravo, da će onda i cijelo tijelo naše biti zdravo, otac Slobodan u svojoj besjedi kaže, nadovezujući se na tumačenje Svetih otaca, da je svjetiljka naše duše i našega unutrašnjeg bića, naš um.

„Dakle, oko duše jeste čovjekov um. I ako je um naš čist, ako u njemu njegujemo dobre misli, ako naš um slavoslovi Boga, ako se u njemu razvijaju i njeguju misli koje nas podstiču na vrlinski život, onda će i naše srce, i naša duša, i cjelo naše unutrašnje biće biti svijetlo. A ako li u njemu njegujemo grehovne misli, ako se u njemu roje hule, mržnja, osude i razne druge nečistote, i u njemu se množe, onda će svakako i cijelo unutrašnje biće čovekovo, srce i njegova duša, biti tamno.

U duhovnoj borbi čovjekovoj protiv strasti, protiv grijeha, ili bolje rečeno, u borbi protiv sebe samog, protiv palog čovjeka u nama, možemo reći da je predio uma čovjekovog prva borbena linija. Ako smo tu trezveni i oprezni, i te grehovne pomisli koje nas na ovaj ili onaj grijeh navode, a koje đavo čovjeku ubacuje u um, ako ih u startu ne presječemo, ne prezremo, ne odbacimo, nego dozvolimo da one ostanu i obitavaju u našem umu, pa onda još ako počnemo u srcu svome da ih prihvatamo, da se njima naslađujemo, onda smo mi već u padu. I polako ta svjetlost duše naše i srca našega počinje da tamni.

A onda, iz predjela našeg uma, te nečistote silaze u predio srca. Čovjek se onda ostrašćuje i može lako da padne u ovaj ili onaj grijeh. Zato je jako važno da ovu pouku Gospodnju imamo na svome umu i da se trudimo da po njoj živimo, da pratimo tok svojih misli. I sve ono što je nečisto, što nije dostojno čovjeka hrišćanina, da odbacujemo i u korijenu sasijecamo. Tako ćemo učiniti da na prestolu našeg uma i na prestolu našeg srca uvijek bude svjetlost božanska, neizreciva, neprolazna. Da presto našega srca pripada samo Gospodu Bogu našem, i ničemu drugom i nikome drugom.

Kao što u nastavku ove besjede Gospod kaže da ne možemo služiti dva Gospodara, ne možemo služiti i Bogu i mamonu, nego tamo gde je srce naše, tu će biti i cijelo biće naše. Zato srce svoje da vežemo za Gospoda. Kako kaže opet Gospod u ovoj divnoj pouci, da ištemo najprije Carstva Božijeg i pravde Njegove, a sve ostalo, sve ostale potrebe, daće nam Gospod i to će nam se pridodati.

Kako je divno govorio veliki svetitelj sveti Serafim Sarovski, da cilj života čovjeka hrišćanina jeste sticanje blagodati Božije, sticanje Duha Svetoga, a upravo to jeste ova riječ Gospodnja koja kaže da ištemo najprije Carstva Božijeg i pravde Njegove. Ovu divnu pouku da prihvatimo u srcu svome, da se trudimo po njoj da upravljamo svoj život, da bi uvijek naše srce, naša duša, naš um bili svijetli i da bi se u njima zacario Gospod“ rekao je na kraju svoje besjede prota Slobodan

Tekst/foto/video: Dejan Vukić