Protojerej Ljubomir Jovanović načalstvovao je Svetom Liturgijom koja je na praznik Uspenja Presvete Bogorodice služena u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Mladen Tomović, protojerej Jugoslav Marjanović iz Leposavića i đakon Cvjetko Perić. Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“

Sveto Jevanđelje koje se čita gotovo o svim praznicima Majke Božije koje govori o posjeti Gospoda njegovom prijatelju Lazaru i njegovim sestrama, gdje se Marta pobrinula da što bolje ugosti Isusa i o Mariji koja sjeđaše kraj Njegovih nogu i slušaše riječi Njegove, na kraju govori i o ženi koja obraćajući se Hristu kaže da je blažena utroba koja ga je nosila i dojke koje je sisao. Gospod na to odgovara da je blažen svako onaj koji sluša riječ Božiju i drži je. Ovo začalo, kaže prota Slobodan na početku svoje besjede, ne čita se samo zbog one pohvale koju je ova žena izgovorila, upravo Njoj koja se udostojila da u svojoj utrobi ponese nesmjestivoga Boga, da posluži tako velikoj tajni ovaploćenja jedinorodnog Sina Božijeg, nego se čita i zbog ove Gospodnje pouke da su blaženi oni koji slušaju riječ Božiju i drže je.

„Takva je bila svakako i Marija sestra Lazareva. Ali najljepši primjer, svima nama, držanja riječi Božije, slušanja riječi Božije, poslušnosti volji Božijoj, dala je upravo Presveta djeva Bogorodica.

Mi znamo, čitajući Sveto Pismo, Knjigu postanja, šta je bio uzrok pada naših praroditelja Adama i Eva. Upravo neposlušnost zapovijestima Božijim i volji Božijoj. Najprije je sagrješila naša pramajka Eva, prekršivši zapovijest Božiju da se ne jede sa drveta poznanja dobra i zla, a onda za njom sagrješio je i Adam. Sjećamo se da je Adam, kad ga je Gospod potražio riječima gdje si?,rekao ne mogu da izađem preda te, jer sam nag. A onda ga Gospod pita: „Ko ti reče da si nag?“ Zato što prije pada oni nisu imali taj osjećaj da su nagi, jer su bili pokriveni blagodaću Božijom. A padom u grijeh, ostali su obnaženi i ogoljeni. Pa onda Adam svaljuje krivicu na svoju ženu, i ne samo na nju, nego i na samoga Gospoda, rekavši da ga je žena koju mu je Bog dao, nagovorila da pojede sa ovoga drveta. I onda kreće pad ljudski koji se produbljuje. Posledica toga su stradanja, bolesti i na koncu smrt. I Gospod je opet po svojoj ljubavi beskrajnoj došao, sebe dobrovoljno unizio, ovaplotio se, postao jedan od nas, da bi nas opet vospostavio u onu prvobitnu slavu, da bi nas oslobodio od robovanja grijehu, smrti i đavolu. I upravo ostvarenju te velike tajne Božijeg domostroja spasenja poslužila je Presveta Djeva Bogorodica, najljepši i najčistiji cvijet koji je ikada iznjedrio rod ljudski. Nju je Gospod izabrao da se preko Nje ispuni i ostvari ta velika i sveta tajna ljubavi Božije.“

Sjećamo se, nastavlja otac Slobodan, praznika Blagovijesti i posjete Arhangela Gavrila mladoj djevojci Mariji, saopštavajući joj da će se preko Nje ovaplotiti Sin Božiji i postati Sin Čovječiji. A ona zbunjena tim riječima pita kako će se to zbiti kada se ona zavjetovala na doživotnu djevstvenost. Tada Arhangel Gavrilo kaže da će je osjeniti Duh Sveti. I onda ona smireno njemu odgovara: „Evo sluškinje Božije, neka mi bude po riječi tvojoj.“

„Dakle, početak našeg pada bila je neposlušnost naše pramajke Eve, a početak spasenja, poslušnost i smirenje Presvete Djeve Bogorodice, koju upravo zbog toga i nazivamo Novom Evom. A Hrista spasitelja, savršenoga Boga, ali i savršenoga čovjeka, nazivamo stoga novim Adamom.

I kako od tih najmlađih dana, od svoga djetinjstva, od svoga rođenja, bješe Majka Božija poslušna volji Božijoj i zapovijestima Božijim, takva je ostala i do svoga poslednjeg izdisaja. I kao što je sve u Njenom životu bilo svijetlo, čisto, čudesno, blagosloveno, takva je bila i njena končina. Kada se ispunilo vrijeme da Ona pređe u Nebeski Jerusalim, onda su na čudesan način, silom Božijom, svi apostoli koji su bili rasijani po svemu svijetu da propovjedaju blagu riječ spasenja, bili obreteni u Jerusalimu. Uzeli su poslednji blagoslov od Presvete Bogorodice, a ona je mirno i spokojno svoju svetu, čistu, nebesku dušu predala u naručje Sina svoga. I bila je sa svakom čašću pogrebena u Jerusalimu, nedaleko od grobnice njenih Svetih roditelja Joakima i Ane. I do danas se te svete grobnice čuvaju. I oni koji se udostoje da posjete sveti grad Jerusalim, sa ljubavlju hitaju da ih cjelivaju. I opet, kao što se to desilo prilikom Hristovog Vaskrsenja, po promislu Božijem, među ostalim apostolima nije bio Toma, koji je dva-tri dana zadocnio. I došavši u Jerusalim, tužan zbog toga što se nije i on oprostio od Presvete Bogorodice, zamolio je ostale apostole da mu usliše želju da se grob otvori, da i on cjeliva prečisto tijelo Majke Božije. I kada su otvorili grob Njenog tijela nije bilo, a Ona se u slavi istoga dana javila svim sabranim apostolima i objavila još jednu veliku radost da je Gospod Nju, Majku Svoju Presvetu, udostojio onoga što svi mi očekujemo i čemu se nadamo pri drugom Hristovom dolasku, a to je opšte vaskrsenje iz mrtvih i vječni neprolazni život. Dakle, toga što sve nas očekuje po drugom Hristovom dolasku, Gospod je Majku Svoju Prečistu udostojio upravo istoga onoga dana kada se upokojila. Udostoio je vaskrsenja tijelom i uzeo je Nju i njeno tijelo u Nebeski Jerusalim.

I zato sa pravom ovaj praznik nazivamo drugim Vaskrsom. Jer se Majka Božija, te slave obećane svim ljudima koji u Boga vjeruju i u Njega se nadaju, udostojila. Jer bijaše prosto nemoguće i nezamislivo da Ona i Njeno Presveto, Sinom Božijim osveštano tijelo, vidi truljenja. Ona koja je Bogu najbliža, koja se udostojila da u tijelu svome ponese Sina Božijeg, da se preko njene prečiste utrobe On ovaploti i postane čovjek.“

Na kraju je otac Slobodan rekao da je zbog svega ovog, posebna radost praznika Uspenja Presvete Bogorodice, kao i posebna ljubav, milost i utjeha Božija koju preko Nje osjećamo na sve Njene praznike.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić