Praznik posvećen majkama – Materice molitveno je proslavljen u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Naša Sveta Pravoslavna Crkva se u ovoj drugoj nedelji pred Hristovo rođenje sjeća i Svetih praotaca Starog zavjeta.

Svetu Liturgiju služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković uz sasluženje protojereja Ljubomira Jovanovića i đakona Cvjetka Perića. Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“.

Današnju besjedu otac Slobodan upravo je započeo podsjećanjem da su ove dvije poslednje pripremne nedelje posvećene velikanima Starog Zavjeta.

„Pa, ovu nedelju, nazivamo nedeljom praotaca, u kojoj pominjemo sve one velike znamenite ličnosti Starozavjetne, Svete patrijarhe, proroke, careve, sudije. Sve one koji su čuvali Zakon Božiji, koji su čuvali istinitu i pravu vjeru u jedinoga Boga, Tvorca i Svedržitelja. I u moru neznabožnih naroda, samo je jedan narod, narod izobrani, jevrejski narod, ostajao vjeran Bogu. A najviše zahvaljujući upravo ovim velikim ličnostima koji su bili uzor svome narodu u vjeri, koji su vjerom živjeli, vjerom hodili i ostavili divan primjer na koji, i mi se trudimo da se svi ugledamo. Svi su oni isčekivali obećanje Božije o dolasku Spasitelja, nagovještavali ga, prorokovali nadahnuti Duhom Svetim i u toj vjeri učili i vaspitavali narod svoj. I oni su pripremali narod i pozivali ga da uzme učešća za trpezom Gospodnjom o kojoj nam govori današnje Sveto Jevanđelje. Jer je to onaj Gospodar koji pripremi veliku večeru, veliku gozbu, koji poziva sve za tu trpezu. Ali vidimo da od tih mnogo pozvaniih, malo se ko odazvao. Svi su imali neke preče razloge, nego da budu u zajednici sa Bogom živim.“

Oni koji su odbili i imali prečih poslova, kaže prota Slobodan, upravo su bili jevreji, izabrani, starozavjetni narod. I između onih malobrojnih jevreja koji su Gospoda prihvatili bila je velika većina onih koji su ga mučili, osudili na smrt i razapeeli na krstu.

„Pa kaže Gospod da će poslati druge sluge. Poslaće apostole po svemu svijetu da kupe po raskšćima hrome, slijepe i bogalje. Tu se misli na narode neznabožačke koji su poslušali propovijed svetih apostola, povjerovali u Hrista i ušli kao nove zvanice na tu večeru i trpezu Gospodnju. Pa kažemo za novozavjetnu Crkvu u kojoj su pored onih jevreja koji su povjerovali i mnogi narodi iz čitave vaseljene na propovjd apostola postali učenici Hristovi, sinovi i djeca Božija, i postali novi Izrailj, novi izabrani narod. U taj novi izabrani narod i mi smo se uvrstili. Ali to što su naši preci primili Sveto Jevanđelje i kroz generacije vjerno po njemu živjeli, ne znači automatski da ćemo i mi naslijediti sve one izobilne darove i blagodat Božiju koju Gospod obilno daruje onima koji u Njega vjeruju i u Njega se nadaju. Nego treba da se trudimo svojim životom, životom po Jevanđelju, po zapovijestima Božijim, da te darove i blagodat Božiju zaslužimo i naslijedimo. I da kao odabrane zvanice uđemo i mi za trpezu Gospoda našega. A ona nam se svakoga dana nudi. Evo i u ovome svetome hramu. Ne samo nedeljom i praznikom, nego svakoga dana u godini služi se Sveta Liturgija i imamo trpezu Gospodnju. Gospod nam se sav daje. Zato da ne prezremo taj dar Božiji. Da nam ništa drugo ne bude preče od zajednice sa Bogom i od ljubavi Božije. Jer samo u zajednice sa Bogom možemo naslijediti Carstvo Nebesko i život vječni koji je Gospod namjenio svim ljudima od postanja svijeta, ali onima koji su mu vjerni i koji svojim srcem i slobodnom voljom tu zajednicu sa Bogom i žele. Jer Gospod nikoga na silu neće da spasava. Zato, ugledajući se na praoce starozavjetne, ugledajući se na novozavjetne svetitelje i ugodnike Božije, da se i mi izgradđujemo u vjeri, dobroti, ljubavi i svakoj hrišćanskoj vrlini, da bi smo bili dostojne zvanice za trpezom Gospodnjom, trpezom Carstva Nebeskoga.

Zatim je prota Slobodan govorio i o Matericama, prazniku svih majki, postavljajući svima nama pitanje, da li nakon imena Božijega ima ljepšeg imena nego što je ime majke, i ljepše službe i ljepšega dara, nego što je dar materinstva.

„Kao što je Presveta Djeva Bogorodica, koja je majka svih nas, bila ljestvica koja je povezala nebo i zemlju, koja je rod ljudski povezala sa živim Bogom, preko koje se jedinorodni sin Božiji ovaplotio i postao čovjek, tako ugledajući se na Presvetu Bogorodicu i svaka majka u svome domu, treba da bude upravo ta ista spona, da svoju djecu veže za Boga, da ih uči i vjeri i zakonu Božijem, molitvi i čestitom hrišćanskom životu.

Istu ulogu ima i otac, ali je majka mnogo osjećajnija, mnogo brižnija i ima dara da na ljepši način i vjeru i sve što je dobro prenese na svoju djecu. Dakle, velika je uloga majke. Ako je majka i supruga dobra žena, čestita, ispunjena vjere, dobrote, ljubavi, staložena, trpeljiva, onda ona istinski predstavlja stub i stožer te porodice. Ako je ona takva, onda će i porodica biti isto tako čvrsta, stabilna i jaka.

Ako majka poklekne, ako zaborovi na Boga, ako zaborovi na zakon Božiji, ako joj nešto drugo bude preče od svoje porodice, od svoje djece, od zajednice sa Bogom, onda će i ta porodica da bude klimava i nestabilna. Zato majke imaju veliku ulogu, veliki dar od Boga, i taj dar da čuvaju, da njeguju. Djeca da poštuju i vole svoje majke. Muževi da vole svoje žene, i da ih poštuju. Da u ljubavi i slozi žive i da čuvaju svetinju svoga braka i svoje porodice.

Mi svakoga dana prizivamo ime Božije, molimo se Bogu da nam Gospod pomogne, da nas ukrijepi, da nam daja snage, da nas spase, da nam milostiv bude. A posle imena Božijeg, ako smo u bilo kakvoj i tuzi, i žalosti, i u radosti, najčešće ime koje ćemo prizvati i pomenuti je ime majke. Zato je, opet kažem, velika uloga majke i veliki je dar Božiji koji Gospod daruje svim majkama.“

Na kraju je otac Slobodan poželio svim majkama sabranim danas u ovom hramu, kao i svim majkama u svijetu, srećan ovaj njihov veliki i divni praznik. Da ih Gospod sve blagoslovi i podari im zdravlja, vjere, trpljenja, i svake vrline hrišćanske, kako radi njihovog spasenja, tako i radi spasenja njihove djece i njihovih porodica.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić