Svetu Liturgiju u danu kada naša Sveta Saborna i Apostolska Crkva Pravoslavna proslavlja Rođenje Svetog Jovana Preteče, služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Sasluživali su mu protojereji Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović i đakon Cvjetko Perić.
Ova čudesna ličnost, poslednji u nizu velikih starozavjetnih proroka, koji su kroz vijekove najavljivali dolazak obećanog spasitelja, ima posebno mjesto u Božijem domostroju spasenja ljudskogo roda, kazao je za Svetog Jovana na početku svoje besjede otac Slobodan, naglasivši da je on i prvi od proroka koji se udostojio da Gospoda vidi svojim očima. I ne samo da ga najavi, nego da ga vidi i da pokaže rukom svojom na Njega. „Evo ga jagnje Božije koje uzima na sebe grijehe svijeta.“
„Sveti Jovan Krstitelj propovijedao je na obalama rijeke Jordan, pozivao narod na pokajanje, krštavao ih u Jordanu krštenjem pokajanja i na taj način ih pripremao za susret sa obećanim spasiteljem. Jer zaista, samo čovjek pokajan, očišćen od grijeha i svake nečistote i prljavštine duhovne, može se udostojiti susreta sa živim Bogom. I taj glas Svetog Jovana odjeknuo je po svoj Judeji, pa su iz Jerusalima i okolni gradova masovno dolazili ka njemu. I čak su mnogi pomišljali da nije on taj koji je obećan. Da nije on taj Mesija, koga su svi željno isčekivali. A on je smireno govorio: „Ja nisam dostojan Njemu ni remena sa obuće odriješiti. On treba da se uvećava, a ja da se umanjujem“
I jednog dana je i Gospod došao na obalu Jordana, i nadahnut Duhom Svetim, Jovan ga je prepoznao, rekao ove riječi koje već pomenusmo: „Evo ga jagnje Božije koje uzima na sebe grijehe svijeta.“ Gospod je smireno došao svome preteči, i On, iako nij imao nikakve potrebe za tim, smirio se i primio to krštenje Jovanovo, osvetivši prirodu vode i pokazavši nama da nam je put spasenja kroz banju novoga rođenja, kroz Sveto krštenje, Sveto miropomazanje, i da je to početak našeg spasenja, a onda život po Njegovim zapovijestima, da bi smo se udostojili i mi naslijediti obećano Carstvo Nebesko.
Čitav život Svetoga Jovana Krstitelja bio je čudesan. Svaka njegova misao, svaka riječ njegova, svaki uzdah njegov, sve je bilo posvećeno Bogu. I zato nije čudo što je Gospod za njega jedinoga rekao da je on najveći ikada od žene rođen. I zaista nema većega, samo je Majka Božija, Presveta Bogorodica od ljudi veća i bliža Bogu od Svetoga Jovana Krstitelja. Dakle, čitav njegov život bio je čudesan, počeći od njegovog začeća i rođenja. Čitamo u Svetom Pismu da su njegovi roditelji bili prestarjeli i po zakonima prirode. Odavno je prošlo bilo to vrijeme kada su oni mogli da se ostvare kao roditelji. Ali gde je Bog hoće, zakoni prirode se pobjeđuju, pa su se tako i oni udostojili, poput nekada u davnini Avraama i Sare, poput Joakima i Jane, da u svojoj dubokoj starosti, blagoslovom Božijim, silom Božijom, postanu roditelji i da se iz njihovih njedara rodi čedo. I to ne bilo kakvo. Nego ovako veliki i slavni vitez duha, kakav je bio Sveti Jovan Krstitelj.“
Otac Slobodan je zatim govori o tom čudesnom događaju rođenja Svetog Jovana Krstitelja rekavši i ponovivši na kraju da je čitav njegov život bio je isključivo služenje Bogu, istini i pravdi Božijoj, i da je služeći tim svetim idealima, on i život svoj položio za Gospoda.
„U njegovom liku, njegovoj ličnosti, sve vrline su bile sabrane, tako da je on bio i ostavo uzor i primjer svima nama, svim generacijama hrišćanskim do kraja svijeta i vijeka, kako treba svim bićem svojim služiti Bogu, istini Božioj i pravdi Božioj, za nju se boriti i za nju ako treba i postradati.“ rekao je na kraju otac Slobodan.
Po završetku Svete Liturgije oci su osveštali slavske darove koje je, u Slavu Božiju i čast Svetog Jovana Krstitelja, prinjela Ivana Zeković.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
