Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg služena je Sveta Liturgija u hramu Svetog Jovana Vladimira. Načalstvovao je protojerej Mladen Tomović uz sasluženje protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića i protojereja Ljubomira Jovanovića. Za pjevnicom, na liturgijske vozglase, odgovarali su Vasilije Uskoković i bogoslovi Danilo Masoničić i Nikola Zeković, uz podršku nekoliko članova hora „Sveti Jovan Vladimir“

Otac Mladen u uvodnom slovu svoje besjede navodi da se Gospod nakon vaskrsenja 40 dana javljao svojim učenicima, i svaki put kada bi im se javio, obraćao bi im se riječima: „Mir vam.“ Iako je to bio uobičajen pozdrav u Judeji, Gospod tu, nastavlja prota Mladen, ne govori o prolaznom, zemaljskom miru, već daruje božanski, nebeski mir — mir Carstva Božijega, mir blagodati Duha Svetoga.

„Gospod otvara um svojim učenicima da razumiju Sveto Pismo. Objašnjava im da su sve proročke riječi iz Starog zavjeta o Njemu ispunjene: da je došao u ovaj svijet, ostavio Oca, uzeo ljudsku prirodu, živio 33 godine, postradao na krstu i vaskrsao trećeg dana.

I sada, stojeći pred njima, kaže: „Pogledajte moje tijelo, rane od klinova i probodena rebra – to sam ja, Isus Hristos.“ On svjedoči da je spasenje roda ljudskoga došlo, i da se obistinilo obećanje koje je dao Otac, Sin i Duh Sveti – da će čovječanstvo biti uzneseno pred presto Božiji.“

Gospod odlazi na nebo, ali obećava učenicima da će im poslati Utješitelja – Duha Svetoga – koji će im dati duhovnu snagu da propovijedaju Njegovu riječ cijelom svijetu.

„Svako može, draga, braćo i sestre, da propovijeda i da se nauči da lijepo besjedi, da lijepo govori, ali ako ta besjeda nije prožeta riječju Božijom, ako taj besjednik ne vjeruje u ono što govori, ako tom besjedniku ne obitava Gospod u srcu njegovom, ako blagodat Duha Svetoga nije na njemu, onda ta riječ ne može da se primi i da odzvanja u srce onoga čovjeka koji je sluša. I taj čovjek ne može da povjere u to.“

Na kraju svoje besjede, prota Mladen je poručio da se i mi poput svetih apostola i učenika Gospodnjih radujemo što je ljudska priroda uznesena na nebo pred prestolom Božijim, i što je nama ljudima, od tog momenta moguće spasenje. Ali spasenje koje treba da bude prožeto vjerom, u ovome svjetu.

„Da Carstvo Božije živimo u ovome svjetu, sada na zemlji. Da Carstvo Božije ovdje zaslužimo, vjerom, ljubavlju i dobrim djelima koje treba da krase svakoga od nas.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić