Protojerej Jovan Vuković, starješina hrama Pokrova Presvete Bogorodice u Kruševcu, služio je u petu nedelju po Duhovima Svetu Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Ljubomir Jovanović, protojerej Mladen Tomović i đakon Cvjetko Perić.

Zablagodarivši Gospodu Bogu i Majci Božijoj, Svetom Jovanu Vladimiru, a onda i ocu Slobodanu i njegovom bratstvu što nas je ovako divno okupio u ovom barskom Sabornom hramu, prota Jovan na početku svoje besjede osvrnuo se na riječi apostola Pavla koji je poslanice počinjao pozdravima raznih Crkava, pozdravivši i on prisutan narod riječima : „Pozrdravlja vas Crkva iz Kruševca.“

Današnje Sveto Jevanđelje govori o dva bjesomučnika u kojima je bilo nastanjeno mnoštvo demona i koje je Gospod otjerao u krdo svinja. Ono što ljudi toga mjesta nisu znali, kaže otac Jovan, a demoni su itekako znali, jeste njihov kraj i ono šta je Bog odredio za njih. Ono što demonima nije bilo jasno jeste zašto ih Gospod muči prije tog vremena, a oni su taman otpočeli svoju misiju uništavanja Božije tvorevine, a naročito ono što je Gospod najviše zavolio u svim sjvetovima, a to je samog čovjeka.

„Ljudi onog mjesta, gledajući sav taj događaj, zaprepastiše se, ali ne proslaviše Gospoda, niti proslaviše ime Njegovo, niti se obradovaše što su zadobili braću svoju koji su do tada bili toliko bijesni i toliko ludi, gde im niko nije smio stati na put. A od sada krotki i smireni, postali su ikona Boga živoga, onako kako je Gospod naznačio da budu. Ujmesto da proslave Gospoda, da zadobiju, zagrle svoju braću, oni mole Gospoda da izađe od njih, jer im veliki metak pade i propade im. Ono veliko krdo svinja. I oni se tu razočaraše veoma.

Uvijek smo mi na ispitu i uvijek moramo da pazimo na sebe, i kada doživljavamo neko čudo, ali i kada se neko čudo dešava oko nas. Kako ga prihvatamo? Ukoliko se ne radujemo, ukoliko nemamo Duha Svetoga u sebi, naravno da ćemo biti kao ovi svinjari gadarinski, koji će biti razočarani. Jer neki dobitak naš lični će da propadne, a onaj koji je sa Gospodom, on će sve okretati na korist, na duševnu korist. Pa će se radovati sa bratom svojim, pa će mu davati utjehu i kada je u tuzi. To čini narod Božiji.

I zbog toga mi u današnji dan okupljeni u ovom hramu, opominjimo se riječi Božije. Postimo ovaj apostolski post, koji je već na izmaku, i neprestano stražimo nad sobom, da našu slobodnu volju opredijelimo da li će da bude sa Gospodom ili će da bude protiv Gospoda. Praveći smotru nad samim sobom, čovjek uvijek može da vidi mnoštvo grijehova koje je učinio u svom životu. Ne samo u svom životu, nego i u toku dana, ako pazite da ne uradite nešto grešno, a ono misao, kako kaže apostol Pavle, koja naginje ka zlu, uvijek nas odvaja od Boga. Vidimo da smo grešni. Ali to nas ne uvodi u očajanje, to nas ne obeshrabruje na ovom putu, nego šta više mi dolazimo pred Lice Božije, kao što smo se i danas okupili, i iznosimo Gospodu svoje slabosti, svoje mane, svoje nedostatke i grjehe svoje ispovjedamo. I Gospod nam daje oproštaj. Razrešava nas od svih naših grijehova ukoliko se kajemo, ukoliko imamo preumljenje, ukoliko se držimo obećanja da hoćemo da budemo sa Njim. Jesmo, Gospode, slabi, ali smo sa Tobom, a kada smo sa Tobom, ko će protiv nas stati? Gospod nam se daje, draga braćo i sestre, ne samo u duhu, nego, evo i kroz Svete Tajne, naročito kroz Svetu Liturgiju, kroz Svetu tajnu prićešća. Daje nam se kao tijelo i krv, ulazi u nas i spaljuje mnoštvo sagriješenja, da nikakvi duhovi zli onda tu ne mogu stati. I onda čovjek postaje silan. I to nas raduje što se nalazimo u tom dostojanstvu, i onda postajemo narod izabrani, carsko sveštenstvo, sveti rod. I onda demoni ne mogu da priđu nama. A samo zavisi od naše slobodne volje, da li ćemo opet da popustimo sa njom, i okrenemo se ka nekim prolaznim stvarima, i stvarima koji nisu po Bogu. Kažu Sveti oci, da kada se čovjek pričesti, on ima tu silu da demona kao vrapca u svojoj ruci smoždi. I zbog toga, najviše se boje onoga čime se vi hranite u crkvi. Vidite, mi ispovijedamo ime Hristovo, i kažemo da Bog postoji. A đavo ne kaže ja vjerujem, nego kaže znam i drhti. I jedino ono što on ne može nikad zadobiti, to je smirenje. A kroz smirenje, draga braćo i sestre, kroz post, kroz molitvu, kroz te hrišćanske dobrodetelji, mi se upravo odvajamo od ovoga svijeta i idemo ka Carstvu Nebeskom. Živimo ovdje na zemlji, i živimoonoliko koliko je to Gospod odredio. I izlazimo iz ovoga života, ali kada stanemo pred Lice Božije, da u tom dostojanstvu prepoznamo i Živoga Boga, i da ga proslavimo, i onda će On proslaviti nas. Zbog toga smo u takvom dostojanstvu, zbog toga treba da budemo radosni i treba da budemo slobodni jedni prema drugima i prema Bogu, i da tu jevanđelsku istinu i tu radost dijelimo i širimo kroz čitav svijet. “ kazao je na kraju svoje besjede protojerej Jovan Vuković.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić