Otac Bratoljub Radović: „Molimo se Prečistoj Bogorodici da nikada ne okrene svoje sveto lice od nas, nego da nas sa svojom trećom rukom podigne, miluje i hrani, kao što je to do sada radila“

You are currently viewing Otac Bratoljub Radović: „Molimo se Prečistoj Bogorodici da nikada ne okrene svoje sveto lice od nas, nego da nas sa svojom trećom rukom podigne, miluje i hrani, kao što je to do sada radila“

U danu kada proslavljamo Presvetu Djevu Bogorodicu, odnosno njenu ikonu Trojeručicu, u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira služena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Sasluživali su mu protojereji Mladen Tomović, Nikola Radović i Aleksandar Orlandić, jerej Bratoljub Radović i đakon Cvjetko Perić. Na liturgijske vozglase odgovarali su bogoslov Stefan Petrović i Radmila Vujanović.

Po završetku čitanja Svetog Jevanđelja, vjernom narodu sa velikim trepetom obratio se otac Bratoljub.

„Mi sveštenici imamo dužnost da propovijedamo Božiju riječ svake nedelje i svakoga praznika, ali i onih dana kada služimo Svetu Liturgiju. Ja lično, kada propovijedam, spremam se i posle svakog Jevanđelja propovijedam. I bude mi nekako lako. Ali kad je u pitanju Majičica naša, Presveta Bogorodica, ne umijem riječima da iskažem ništa što bih trebao i što bih volio da iskažem i da kažem. Biće mi zadrhti kada treba da pričam o Njoj. Evo, po blagoslovu Oca Sloba koji mi reče da ja nešto kažem, vjerujte mi, da ni u Ulcinju gdje sam sveštenik, i bilo gdje, gdje sam imao mogućnost da propovijedam, kada je bio u pitanju praznik Presvete Bogorodice, ne umijem da se obratim, ne znam šta da kažem, a da ne unizim njenu slavu.

Ona je uzvišenija od angela i arhangela, Ona je pohvala proroka i apostola, Ona je prva djeva i uzor svim djestvenicama i svim djestvenicima, Ona je blagoslov bogobojažljivim i časnim sveštenicima, Ona je temelj i utvrda svetim i časnim episkopima naše Cvete Crkve, Ona je pustinovoditelj svim pustinjacima i svima onima koji se podvizavaju po pešterama i gudurama i gorama zemaljskim, i usrdna molitvenica za svakoga čovjeka i za čitav rod ljudski na ovoj planeti zemlji. Ali htio bih još jednu stvar da vam kažem, koja je krasila našu Majičicu Presvetu Bogorodicu. Ta osobina koju je Ona imala, to je osobina koja je iznad svih osobina. To je nešto što je Ona majka te osobine, jer ju je potpuno ispoštovala. To je ono što je Bog u nas usadio. To je ono, kako je Vladika Nikolaj naziva, carstvena tišina.

U toj tišini staje čitava Vaseljena. Ma šta pričamo? U tu carstvenu tišinu Njenu, braćo i sestre, staje sami Car Slave. Onaj koji je stvorio i Angele, i Nebo, i Zemlju, i sve što je vidljivo i nevidljivo. I Njegov Sin jedinorodni, Gospod naš Isus Hristos, preko koga je Otac Nebeski sve stvorio, i On, braćo i sestre, staje u tu carstvenu tišinu. I zato ako hoćemo da zablagodarimo Vladičici našoj, onda moramo da tihujemo, moramo da se smirimo do dna bića našega, na nultnu tačku bitisanja našega da siđemo, da bi mogli da prepoznavamo Njenu veličinu, iako je u suštini nikada nećemo prepoznati.

Naša duša, naše srce, naš um, naše biće, ono treba da vapije za Majčicom našom. Pa naš rod, srpski, on ima takvu smjelost datu od Svetog Save, da traži šta god hoće od Majičice naše. Eno Njena ikona Mlekopitateljnica, stoji sa desne strane. Tamo gdje treba Gospod da stoji, Sveti Sava je Nju stavio da stoji. Za svakoga od nas, koji smo svetosavski. A njena ikona, Trojeručica, koju danas proslavljamo, igumanija naša, igumanija svakoga od nas, igumanija manastira Hilandara, igumanija našega života, stoji u Hilandaru i trećom svojom rukom grli i miluje svako svoje dijete koje joj je vjerno. Eno monasi od nje traže blagoslov i poslušanja.

Čitava vaseljena pred Njenom ikonom Trojeručicom kleči. Zato vas molim da mi oprostite što ne mogu da kažem nešto mnogo više o njoj, što bi trebalo da kažem. Zato se molim i vi zajedno sa mnom da nas Prečista Vladičica naša Bogorodica nikada ne ostavi, da nikada ne okrene svoje sveto lice od nas, nego da nas sa svojom trećom rukom podigne i miluje i hrani, kao što je to do sada radila.

A i da blagodarimo Njenome Sinu koji nam je dao Nju, takvu carstvenu tišinu, takvu radost nama grešnima. Zato, braćo i sestre, koljenopreklono pred Njenom ikonom Trojeručicom i pred Njom samom da provedemo naše živote u pokajanju, u blagodarenju svakodnevnom i svakoga dana. Da kažemo slava Tebi, Majčice naša, slava Tebi koja si nam Boga rodila, koja si nam Izbavitelja rodila, Spasitelja rodila, slava Tebi što i dan-danas od nas grešnih svoje milostivo i prelijepo lice ne odvraćaš, nego nas bodriš i hraniš i čuvaš i ljubiš i kada hoće pravedni gnjev Božjii da se izlije na nas, Ti ga umilostivljavaš. Hvala Tebi što naše pretke koji nisu ovdej u pokajanju živjeli iz pakla izbavljaš. Hvala Tebi što nas posle smrti naše dočekuješ i demone od nas odgoniš. Slava Tebi majčice naša u sve vjekove.“ rekao je na kraju svoje nadahnute besjede otac Bratoljub Radović.

Po zavpšetku Svete Liturgije osveštani su slavski darovi koje je u Slavu Božiju i u čast Presvete Bogorodice, u svoje ime i u ime svoje porodice, prinjela Nevenka Tomić. Na kraju ove Božanstvene Liturgije odslužen je pomenn za pokoj duše Dragana Šćepanovića koji je zajedno sa svojom suprugom Verom i sinovima Mirkom, Veljkom i Dušanom, donirao vjerni prepis  ikone Presvete Bogorodice Trojeručice barskom sabornom hramu.

Otac Slobodan je na kraju poželio svima srećan i blagosloven današnji praznik, da budu na zdravlje i na spasenje današnja zajednička molitva i Sveto prićešće. Zatim se osvrnuo na današnji praznik rekavši da danas slavimo praznik ikone Presvete Bogorodice Trojručice, jednu od brojnih ikona Njenih, preko kojih se projavila Sila i blagodat Božija. Posebno mjesto među Njenim ikonama pripada i ikona Majke Božije nazvanoj Trojručica, koja je nazvana tako po trećoj ruci, koju je od srebra načinio i na nju dodao veliki učitelj Crkve, veliki pjesnik Crkve i veliki bogoslov, Sveti Jovan Damaskin. Prota Slobodan je ukratko ispričao istorijat ove Svete ikone, rekavši zatim da su se naš hram i naša zajednica prošle godine udostojili velikog blagoslova, da vjerni prepis čudotvorne ikone Trojeručice bude uručen našem hramu. Ona je izrađena, kaže prota Slobodan, blagoslovom igumana i bratije Manastira Hilandara i blagoslovom našeg mitropolita. Posebnu zaslugu za to što je ona izrađena i što je došla u ovaj naš hram ima časna porodica Šćepanović, čiji je ovo bio dar, dar ljubavi, dar njihovog srca ovom Svetom hramu, ovom gradu, dar Svetome Jovanu Vladimiru.

Slavu je za sledeću godinu preuzeo Dušan Šćepanović.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić