Večeras je u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, služeno Malo povečerje sa Molebnim kanonom Presvetoj Bogorodici za mnogostradalni narod i svetinje na Kosovu i Metohiji. Nakon službe Božije, besjedio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković.

Otac Slobodan je u svojoj besjedi izrazio vjeru i nadu u pomoć Presvete Bogorodice, koja nije ostavljala svoj narod koji joj se moli i koja je uvijek pomagala i rastjerivala crne oblake koji se nadvijaju nad Kosovo i Metohiju. Podsjetio je na Svete Kosovske Mučenike i stradalnike, na Svetog kralja Stefana Dečanskog, koji nije ostavio ni svoje Dečane, ni svoj narod, ni Kosovo i Metohiju. Podsjetio je i na velika djela blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija, koji su nam pokazali kako se cijelim bićem bori za Kosovo i Metohiju i čiji primjer treba da slijedimo.

U svim hramovima Mitropolije crnogorsko-primorske, svakog petka tokom Velikog posta, služiće se Molebni kanon Presvetoj Bogorodici sa molitvama za mnogostradalni rod srpski i svetinje Kosova i Metohije.

Tekst: Tijana Lekić

+++

Besjeda protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića izgovorena 3. marta 2023. ljeta Gospodnjeg u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, nakon odsluženog Molebnog kanona Presvetoj Bogorodici za mnogostradalni narod i svetinje na Kosovu i Metohiji 

Draga braćo i sestre, draga djeco, neka je svima na zdravlje i na spasenje ova naša zajednička molitva Presvetoj Bogorodici, Moleban koji smo Njoj ovdje služili svi zajedno, pred Njenom čudotvornom ikonom – Krasnicom Pećkom. Imamo blagoslov da imamo kopiju te čudotvorne ikone koju su nam, pred osvećenje ovoga hrama, darivale monahinje Pećke patrijaršije na čelu sa tadašnjom igumanijom, koja se u međuvremenu upokojila, ženom svetoga života, velikom podvižnicom mati Fevronijom. Ova ikona kroz vjekove čuva i Pećku patrijaršiju i naš narod i svetinje na Kosovu i Metohiji, pa se nadamo da će Majka Božija i ovoga puta uslišiti naše saborne molitve i odagnati ove mutne, crne oblake koji su se nadvili, ne po prvi put, nad našim narodom na Kosovu i Metohiji, nad našim svetinjama koje tamo kroz vjekove opstaju i svjedoče da je Kosovo i Metohija srce našeg srca, duša naše duše, izvorište i kolijevka i naše državnosti i naše duhovnosti.

Po blagoslovu našega Mitropolita Joanikija, mi ćemo u svim hramovima naše Mitropolije u toku ovoga Časnoga posta svakoga petka služiti Moleban Presvetoj Bogorodici za blagodatnu pomoć i spasenje i našega naroda i našega sveštenstva i monaštva i naših svetinja na Kosovu i Metohiji, i za opstanak Kosova i Metohije u granicama države Srbije, za ono što je i po Božijoj i po ljudskoj pravdi i što nikakva sila ovoga svijeta ne može promijeniti. Sila Boga ne moli, Bog silu ne voli, ali ono što je do nas, jeste da ne smijemo, niko od nas, nebitno da li to bili političari koji trenutno vode državnu politiku, da li to bili arhijereji, da li to bili sveštenici, svi smo mi prolazni ovdje, ali radi naših svetih predaka, radi naših svetih mučenika koji su kosovsko-metohijsku zemlju svojom krvlju natopili kroz vjekove, niko od nas ne smije se saglasiti sa predajom, prodajom, izdajom Kosova i Metohije. Jer bi time, ko god to učini, nebitno da li to bili političari, a vidimo ovih dana da je jedan dio njih iz Beograda usmeno prihvatio nametnute sramne ultimatume sa Zapada o faktičkom priznanju nezavisnosti Kosova i Metohije i njenom trajnom odvajanju iz granica države Srbije,  dakle ko god to bio, ko se saglasi sa takvom predajom i izdajom naše najveće svetinje, na sebe će navući prokletstvo i Svetoga kneza Lazara i prokletstvo Miloša Obilića i svih kosovskih junaka i vitezova, svih mučenika i novomučenika kosovsko-metohijskih od onoga velikoga boja na Kosovu pa sve do poslednjega boja kosovskoga. Prokletstvo onih mučenika postradalih na Košarama i Paštriku. Prokletstvo Svetoga mučenika Haritona, monaha podvižnika iz Manastira Svetih arhangela, zadužbine Cara Dušana, koji je mučenički u carskom Prizrenu postradao i glava mu je odsječena i nikad nije ni pronađena. Njegovo obezglavljeno mučeničko tijelo je sahranjeno u manastiru Crna Reka, gdje je i počeo svoj monaški život. Navućiće i prokletstvo Svetog sveštenomučenika Stefana iz Budisavaca, koga su zaklanoga šiptarski teroristi bacili u bunar, prokletstvo Milice Marić, djevojke od rođenja bolesne, koju su pred majkom šiptarski zlikovci silovali, a potom zaklali kao jagnje i eno njenih Svetih moštiju iza oltara Pećke patrijaršije. Prokletstvo i Miloša Ćirkovića, poslednjega branitelja Kosova i Metohije, koji je poput onoga epskog junaka Jovana Kosovca, sam ostao sa puškom da brani Metohiju, da brani svoj kućni prag. Nikada nije pronađeno njegovo mučeničko tijelo, ali braneći svoj kućni prag, lišio je života u toj poslednjoj borbi osamnaest šiptarskih terorista, koji su pronađeni oko njegove kuće. Bog sami znade šta se s njim desilo i gdje je postradao, ali se uvrstio među kosovske vitezove i u vojsku besmrtnu Svetoga cara Lazara. Ne dao Bog da to prokletstvo padne na bilo koga od nas.

Na prvom mjestu važna je molitva i to ne smijemo nikada zaboraviti. I, ne samo sada, nema ni jedne Svete liturgije da svako od nas, i sveštenici i vjernici u hramu, ne pomenu u svojim mislima, u svome srcu sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod naš na Kosovu i Metohiji, a u ove dane kad se ova muka ponovo nadvila nad nama, moramo te molitve i pojačati. A kome ćemo se u muci i nevolji pomoliti, ako nećemo najprije Presvetoj Bogorodici, brzoj pomoćnici i utešiteljki sviju nas.

Da Gospod urazumi političare koji su prolazni, trenutni. Ja ne sumnjam da su oni i ucijenjeni, pritisnuti, ali da se pomolimo da odole tim pritiscima i da ne dozvole tu sramotu, vječnu sramotu da navuku i na sebe i na svoj narod, da neko pristane u ime države i naroda da se odrekne Kosova i Metohije i naših tamošnjih svetinja.

Kosovo i Metohija nisu ničija prćija. Eno ga u Dečanima Sveti velikomučenik kralj Stefan Dečanski koji nikada, evo 700 godina, nije napustio Kosovo i Metohiju i svoje Dečane. Šta je sve kroz vjekove protutnjalo, kakve sile, kakve vojske, kakve horde koje su željele da unište i srpsko ime i srpsko postojanje na Kosovu i Metohiji i nikada Sveti kralj, za svo to vrijeme, nije otišao iz Dečana i on je jedini istinski pravi vladar i Srbije i Kosova i Metohije. Kada se srpska vojska povlačila preko Albanije u Prvom svjetskom ratu, i tada je bilo veliko stradanje, likovali su i tada Šiptari da odlaze konačno Srbi sa tih prostora, a jedan mudri stari Šiptar rekao im je: Nemojte, zalud se radujete, Sveti kralj je ostao u Dečanima, a ako je ostao Sveti kralj u Dečanima i Srbi će se vratiti. Tako da ovo nije ni prvo, a sigurno ni poslednje stradanje naše na Kosovu i Metohiji. Treba izdržati, treba smoći snage, ako treba i da stradamo, a imamo li za šta ljepše postradati nego za Kosovo i Metohiju, da se imena svakoga od nas zbog toga upišu u knjigu vječnosti. Zato, opet kažem, nikada, niko od nas, ma šta da se desi i ako se dogodi ta najavljena izdaja i prodaja, ne smije se saglasiti sa tim nego uvijek da znamo da je Kosovo i Metohija, kao što rekosmo, srce našega srca i duša naše duše.

Očekujemo da će i naši arhijereji dati snažnu riječ, a Crkva nema drugu silu osim mača Riječi Božije. Da ne idemo daleko u prošlost naše Crkve, već samo u novije doba, da se prisjetimo velikana kakav je bio Sveti ispovjednik Patrijarh Varnava (Rosić), koji je 1937. godine zajedno sa Saborom arhijereja kompletnu Vladu Kraljevine Jugoslavije na čelu sa Milanom Stojadinovićem i najveći dio poslanika Skupštine Kraljevine Jugoslavije izopštio iz Crkve, sve one koji su bili pravoslavne vjere, a koji su dali svoj glas za Konkordat sa Vatikanom koji je bio ponižavajući za Srpsku pravoslavnu crkvu. Zbog toga je Patrijarh Varnava mučenički postradao, bio otrovan. Sjetimo se Patrijarha i ispovjednika Gavrila (Dožića), koji je ustao pred Hitlerovom silom i pozvao čitavi narod na otpor riječima: Ako treba da živimo, da živimo u slobodi, ako treba da mremo, da mremo kao slobodni ljudi. I onda dalje i njihovi naslednici: Patrijarh Vikentije koji je odbio da prihvati cijepanje Srpske pravoslavne crkve pod Brozovim režimom, i Patrijarh German se tome suprotstavio, a da ne govorimo kakav je vitez i branitelj Kosova i Metohije bio Patrijarh Pavle.

A šta tek reći o našem blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, novom Obiliću, koji je svojim rukama kupio odsječene glave srpske po Kosovu i Metohiji, sahranjivao ih, spasavao one koji su uspijeli da prežive, te je u najtežim trenucima, svojom ličnom žrtvom i primjerom, uspio da sačuva i Dečane i Pećku patrijaršiju i druge naše svetinje na Kosovu i Metohiji.

Sjetimo se samo njega i njegove borbe i prije deset godina kada je ništa manje sramni Briselski sporazum potpisan, kojim je sjever Kosova i Metohije predat pod upravu Šiptara i ukinute sve srpske institucije, kako je tada Mitropolit reagovao zajedno sa svojim životnim, najboljim drugom Vladikom Atanasijem (Jevtićem), na sred Trga republike očitali su opijelo tadašnjem rukovodstvu, koje je manje-više isto kao i sadašnje, i kako bi oni danas reagovali.

Zato, opet ponavljam, ne smijemo se sa tim saglasiti. Molićemo se Bogu i odavde, iz Hrama Svetog Jovana Vladimira, prvoga velikoga srpskog vladara, prvoga svetitelja našeg koji je upisan u Diptih svetih Pravoslavne crkve, koji je ovdje vladao i ovdje, jednako kao na KiM, isto su tako temelji i naše državnosti i duhovnosti, odavde iz njegovoga hrama, kraj ćivota gdje dio njegovih moštiju počiva, da i mi uputimo apel da se urazume oni koji treba tu odluku da donesu i da ne prihvate ove ucjene i pritiske i da ne obrukaju i sebe i svoj narod i svoju državu.

Neka bi Bog dao tako i da bude! Mi da se molimo, ali i da djelatno činimo, da ne dozvolimo tako nešto da se desi. Neka bi Gospod i Majka Božja uslišili naše molitve i blagoslov Majke Božije od ove Pećke ikone da se izlije na sve vas i na ovaj grad i na čitav naš narod. Amin, Bože daj!

Transkript: Vesna Dević

Foto/video: Dejan Vukić