Praznovanje Vidovdana u Baru započelo je Svetom liturgijom koja je u jutarnjim časovima služena u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira.

Svetom službom načalstvovao je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, a sasluživali su: protojerej-stavrofor Radoman Mijailović, protojeriji Ljubomir Jovanović, Mladen Tomović i Nikola Radović, jerej Aleksandar Orlandić i đakon Goran Grulović iz Eparhije sremske. Za pjevnicom su odgovarale Maja Tomić i Ivana Zeković. Apostola je čitao Marko Orlandić.

Govoreći o značaju Vidovdana za srpski narod, otac Nikola Radović je u svojoj besjedi rekao da se mi radujemo žrtvi Svetoga kneza Lazara i kosovskih mučenika , jer smo zahvaljujući knezu Lazaru i kosovskim mučenicima od Kosova do današnjega dana, ubrojani u prave nebeske Božije narode.

„Na Svetom knezu Lazaru mučeniku počiva naš svod nebeski, kako ove crkve, tako i nebesa našega srpskoga naroda. Jedan od onih stubova, od mnogih među mnogima, to je i Lazar mučenik kosovski. Ta njegova žrtva i odluka da se odluči za Carstvo nebesko, a ne za carstvo zemaljsko, jer zemaljsko je zamalena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka, to opredjeljenje je ono kojim smo se mi kao narod privoljeli i pratimo ga do današnjeg dana. Velika je radost kada vidimo da se u ovome svetom hramu svake godine sve više i više sabiramo za Vidovdan. To znači da knez Lazar kosovski i mučenici kosovski koji su postradali za slobodu, ljudsko dostojanstvo i za Carstvo nebesko, nisu za džabe postradali. I mi se ovdje u hramovima sabiramo, kao ovi divni kosovski božuri i sjećamo se njihove mučeničke žrtve, kako bismo kroz taj njihov podvig sebe osvetili i sami sebe privoljeli Carstvu nebeskome i vječnoj božanskoj ljubavi.

Sa vjerom u tu neprolaznu božansku pobjedu, mi se i danas sjećamo kosovskih novomučenika. Sjećamo se Patrijaršije naše u Peći. Sjećamo se Dečana, Zočišta, Gračanice, Svetih Arhangela, Bogorodice Ljeviške, mnogih i mnogih svetinja na Kosovu i Metohiji, gdje naš narod i dalje živi i dalje opstaje. Ali prije svega je najbitnije što opstaje oko Crkve svoje. Jer Crkva je ta, i sveti arhiereji koji su pohranjeni u Pećkoj patrijašiji i Sveti mučenik Stefan Dečanski kralj koji i dalje bdi nad Kosovom i Metohijom i oko kojih se taj narod okuplja. I ta svjetlost i ta radost je ono što nam daje nadu. I ako kao narod uz to opstanemo, uz molitvu, uz Liturgiju, uz preobražaj našeg duhovnoga bića, onda će nam Gospod i podariti i povratiti ono što nam po svim nebeskim i zemaljskim sudovima pripada.

Ako pogledamo kroz istoriju, kada bi kao narod podpadali i unižavali sebe, onda bi nam Gospod i uzimao ono što nam je najmilije, a ako bismo se vraćali sebi i duhovno uzdizali i prosvetljivali, onda nas je Gospod za to i nagrađivao. Zato se pomolimo da nam Gospod podari kreposti, snage da se ovako u ljubavi i radosti okupljamo i da proslavljamo ime Božije i mučenike Kosovske od Kosova boja do današnjega dana“, besjedio je otac Nikola Radović .

Na kraju Svete liturgije odslužen je pomen svim vojskovođama i vojnicima postradalim za vjeru i otadžbinu od Kosova do naših dana.

Nakon večernje službe, na malom platou u porti Hrama Svetog Jovana Vladimira, pred velikim brojem naroda, održana je Vidovdansko veče. Pozdravno slovo izrekao je protojerej Jovan Plamenac, dok je Vidovdansku besjedu kazivao prof. dr Dragiša Bojović sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Nišu. Bogat kulturno umjetnički program izveli su hor „Sveti Jovan Vladimir“, KUD „Sveti Jovan Vladimir“ i djeca vjeronauke koja su, predvođena profesorom Sašom Basarab, dobila i najviše ovacija od prisutne publike.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić