Predavanje protojereja Igora Balabana, arhijerejskog namjesnika zetskog, koje je održao u parohijskom domu Crkve Svetog Nikole u Starom Baru, u subotu, 10. decembra, u okviru ciklusa razgovora o vjeri i životu pod nazivom “Istok sa visine”, sabranima je dalo odgovor na pitanje šta je post – mučenje tijela ili vaspitanje duše.

Posteći i trudeći se oko posta, upozorio je otac Igor, ne treba da osuđujemo jedni druge, na to nas uči apostol Pavle u Poslanici Rimljanima: Jedan vjeruje da smije sve jesti, a koji je slab jede zelje. Koji jede neka ne prezire onoga koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede, jer ga Bog primi…  Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki. Svaki neka je osvjedočen u umu svome. Koji razlikuje dane. Gospodu razlikuje, a koji ne razlikuje dane, Gospodu ne razlikuje. Koji jede Gospodu jede, jer blagodari Bogu; i koji ne jede, Gospodu ne jede i blagodari Bogu.

„Bog prima svakoga, on će da razluči je li neko dovoljno postio ili nije. Apostol Pavle nas poziva da ne osuđujemo jedni druge, ali nas ne poziva da ne postimo. Ko može da posti i hoće da posti, neka posti, a ko ne može i neće, ti ga nemoj osuđivati zbog toga. Možeš da ga savjetuješ, ali nemoj da ga prezireš, mrziš. Ubijeđen sam s druge strane da je post najmanje što smo mi kao hrišćani danas dužni da prinesemo Gospodu, i da je to najmanji znak da smo stvarno Hristovi. Neka bi Gospod dao svima nama snage da možemo da postimo i da taj post naš daje dobre duhovne plodove, a onaj najvažniji plod je da nam to bude jedan od potrebnih dokumenata da nas Gospod u poslednji dan primi u građanstvo Gornjega Jerusalima, naše istinske otadžbine u kojoj je On sam gospodar – Otac, Sin i Duh Sveti“, poručio je prota.

Otac Igor je kazao da post nije mučenje tijela sa fizičke strane, što potvrđuju brojne preporuke stručnjaka iz te oblasti. Što se tiče hrišćanskog stanovišta jasno je da ne postimo da bi tijelo mučili, da bi patilo u ime neke naše duhovnosti, jer tijelo nije nešto čega treba da se odričemo i koje zaslužuje da pati, mada ima nekih učenja, posebno dalekoistočnih, koja tvrde da je tijelo krivo, da je sva materija kriva, zla: „Mi znamo, kao hrišćani, kako nam kaže i Sveto pismo i crkveno predanje, da je Bog stvorio sve, i tijelo i dušu, i anđele i nebesne sile, sve što postoji. Dakle, možemo da zaključimo, ne postimo da bi mučili tijelo.“

Objašnjenje da li je post vaspitanje duše, prota je počeo od samog značenja riječi vaspitanje (crkvenoslov. vospitanije) koja ima korijen u staroj slovenskoj riječi ‘pitati’ što znači hraniti: „Vas – pitanje, prema tome znači čitavo ili cjelokupno hranjenje.“

Da li je post cjelovito hranjenje duše? Da li se postom duša hrani ako je ne mučimo? Ako je ne iscrpljujemo time, da li je možda hranimo? Odgovor na ova i mnoga druga pitanja potražite u ovom nadahnutom predavanju protojereja Igora Balabana.

Tekst: Vesan Dević

Video: Dejan Vukić