Oci barskog hrama, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković i protojereji Ljubomir Jovanović i Mladen Tomović služili su u nedelju mesopusnu Svetu Liturgiju. Načalstvovao je otac Ljubomir Jovanović, dok je za pjevnicom, na liturgijske vozglase,  odgovarao Vasilije Uskoković uz pratnju hora „Sveti Jovan Vladimir“.

Otac Slobodan besjedio je o današnjem začalu iz Svetog Jevanđelja gdje Gospod govori o svom ponovnom dolasku  i velikom opštem sudu, o tome kako će taj sud izgledati i o tome što će nas Gospod na tom sudu pitati.

I kaže otac Slobodan,  neće tu biti puno pitanja, nego će se, kako Gospod to i kaže u ovoj pouci, pitanja svesti na to kako smo se odnosili jedni prema drugima.

„A iz toga odnosa našega međusobnog, oslikava se i kakav smo odnos imali sa samim Gospodom. Pa kaže Gospod da će biti razlučeni, odvojeni, zli od pravednih, kao što pastir razdvaja jagnjad od jaradi i da će jedni biti sa desne strane, a drugi sa lijeve strane Božije. I Gospod ovima koji su pravedni, koje je odvojio na desnu stranu, govori one svima tako drage i željene riječi, za koje se molimo da ih se i mi udostojimo čuti, Hodite blagosloveni Oca mojega i primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanka svjeta. Jer, kaže, gladan bijah – nahraniste me, žedan bijah – napojiste me, nag bijah – odjenuste me, u bolnici i u tamnici bijah i posjetiste me. A oni, začuđeni tim riječima, pitaju ga kada se to Gospode desilo? Kaže, kad ste učinili jednom od najmanje moje braće. Dakle, kada ste to učinili bilo kome čoveku, takvu ljubav i milost pokazali, to ste učinili i meni samome. A opet i onima, sa lijeve strane, nepravednima, izriče osudu, jer niti ga gladnoga nahraniše, žednog napojiše, bolosnaga i u tamnici posjetiše. Pa i oni pitaju, pa kada? Kaže, kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.

I iz ove, Gospodnje, mi se opet  prisjećamo onih najvećih zapovijesti Božijih, a ujedno time i najvećih vrlina, kojima bi trebalo svaki čovjek hrišćanin da se bogati. A to je ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Bogoljublje i bratoljublje. I te dvije vrline, te dvije zapovijesti Gospodnje, su neodvojive jedna od druge. Kao što to divno objašnjava sveti apostol Jovan Bogoslov u svojim poslanicama, da ne može neko reći da voli Gospoda svoga, a da sa druge strane prezire brata svoga koji je tu pored njega, jer koji tako čini, on laž govori. Isto tako obratno. Ne možemo istinski voljeti brata svoga, ako nemamo u srcu svome i mjesto i ljubav prema Gospodu svome.

Tako, da ovu pouku Gospodnju dobro čujemo, da je prihvatimo, usadimo je u svoje srce i potrudimo se da tako po ovoj nauci Gospodnjoj i živimo. Jer je to jedini sigurni način da i mi naslijedimo Carstvo Nebesko koje je Gospod, kako sam reče, namijenio onima koji ga ljube još od postanka svjeta.“

Neka bi nam Gospod dao da u tome trudu imamo uspjeha. Neka bi nam Gospod bio na pomoći, Majka Božija i svi sveti koji su nam ostavili divan primjer da ovu zapovijest Gospodnju nije po našim ljudskim slabostima lako u potpunosti ostvariti, ali da je moguće i da zato treba da se potrudimo, a za naš mali trud Gospod će nam višestruko pomoći i dati snage, dati utjehe.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić