U Nedelju 14. po Duhovima, a u danu kada proslavljamo Crkvenu Nova godinu, u hramu Svetog Jovana Vladimira služena je Sveta Liturgija. Načalstvovao je jeromonah Agatangel (Budišin), profesor na Duhovnoj Seminariji u Minsku. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej-stavrofor Đorđe Knežević i protojerej Ljubomir Jovanović. Na liturgijske vozglase odgovrao je hor „Sveti Jovan Vladimir“. Apostola je čitao bogoslov Danilo Masoničić.

Naša Crkva danas ulazi u novi godišnji ciklus bogosluženja, pa se otac Agatangel u uvodnom slovu svoje besjede koju je izrekao nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, osvrnuo na ovaj datum, koji su Sveti oci kada su sastavljali bogoslužebni poredak i kalendar naše Crkve, označili kao početak Nove bogoslužebne godine. I kada čujemo da je nova godina započela, kaže otac Agatangel, uvijek treba da se zamislimo kako je prošla naša stara godina.

„Koliko smo uspjeli da učinimo dobrih djela, koliko smo uspjeli da pomognemo bližnjim svojima, koliko smo uspjeli da radimo nad sobom, nad savršavanjem sebe u ljubavi, u zapovjestima Božijim. Onda se zamislimo koliko nismo uspjeli. Koliko nas je grijeh pobijedio u nekim momentima našeg života, kada smo bili lijeni da vidimo bližnje svoje, da pomognemo rođacima, svojim komšijama, svojim susjedima, onima koji žive pored nas. Da vidimo ta djela koja nismo uspeli. I važno je da svaki put, kada imamo prelaz iz jednog perioda života u drugi period, da se zamislimo šta treba još da uradimo da bismo bili bliže ka Bogu, bliže Carstvu Nebeskome.“

Današnje Sveto Jevanđelje govori o caru koji načini svadbu sinu svome. I koji posla sluge svoje te pozva zvanice koje, raznim izgovorima, odbiše da učestvuju i da dođu. A onda posla sluge svoje na raskršća i reče im da koga god nađu, pozovu na svadbu. I napuni se svadbena dvorana gostiju. Ovo jevanđelje nam, kaže otac Agatangel, govori o prizivu Božijem.

„I u našem životu treba da se zamislimo koliko puta smo propustili poziv Božiji da dođemo na bogosluženje gdje je spremna trpeza Gospodnja, kada se pričešćujemo i ispunjavamo zapovijest iz raja da stanemo podobni Bogu po blagodati Božijoj. Koliko puta smo otišli svojim djelima dalje od Boga, i nismo došli na trpezu koju Gospod sprema. Koliko puta smo priziv Božiji preko slugu Božijih propustili, i nismo htjeli da čujemo, i čak smo misleno, možda, i ubili te sluge što nam dosađuju tim prizivom da dođemo ka Bogu. I sa druge strane, treba da se zamislimo da ide novi period života našega, crkvene godine, da uvijek budemo obučeni u svadbeno ruho, da budemo obučeni u dobra djela koja možemo da tvorimo svaki dan. Jer Gospod, možda nas i ne pozove odjednom, ali sluge Božije kad dođu da nas zovu, hoćemo li biti spremni da uđemo u hram Božiji ovde na zemlji, ili da uđemo u Carstvo Nebesko na Nebesima. I da li će Gospod, kad nas vidi, obradovati nam se videći mnoge haljine i odežde dobrih djela naših, ljubavi naše ka ljudima koji nas okružuju, dobrih djela pomoći ljudima koje vidimo u svome životu, dobrih misli koje imamo ka svima koje srećemo u našem životu. I zato je važno da uvijek mislimo o tome da možemo u ovom momentu stati pred lice Božije. Ne večeras, ni sjutra, ni sledeće godine. Već danas i ovom minutu Gospod može da nas pozove da stanemo pred Njim. Zato pazimo na to šta mislimo, na to šta govorimo i na to što radimo u našem životu, da bismo uvijek bili u svadbenom ruhu Carstva Nebeskoga i uvijek bili gotovi ući u Carstvo Nebesko.

Svako od nas treba da živi, kako kaže Sveto Pismo, današnjim danom. Da vidimo šta možemo danas da uradimo i kako možemo danas da uđemo u Carstvo Božije. Jer ko zna da li će sjutra nastupiti neka srećna i blagoslovena nova crkvena godina. Da nam Gospoda da, da smo uvijek u ruhu svadebnom, da smo uvijek spremni da idemo u Carstvo Nebesko, da smo uvijek u ljubavi jedni sa drugima, jer kada se svi susretnemo u Carstvu Nebeskom, tamo će biti velika radost što možemo biti zajedno na piru Gospodnjem.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić