Prva subota septembra, ljeto kao da ne planira da se povlači. Jutro obasjano suncem koje se već izdiglo iznad Rumije i obećava nam još jedan vreo dan. Kod hrama Svetog Jovana Vladimira sabrala se šarena i vesela družina djece vjeronauka iz Bara. Tu su i roditelji koji su i sami svečano raspoloženi. Neki od njih su ove godine po prvi put na izletu, odnosno hodočašću kojim djeca vjeronauke bivaju nagrađena za redovno pohađanje časova vjeronauke. U dva autobusa smjestilo se stotinak djece, vjeroučiteljica i poneki roditelj, predvođeni sveštenikom Aleksandrom Orlandićem. Put je započeo, kako hrišćanima priliči započinjati svaki posao, molitvom.
Lagano i neosjetno stigli smo do manastira Ždrebaonika, drevne svetinje još iz Nemanjićkog doba, u kojoj se između ostalog čuvaju mošti Svetog Arsenija Sremca, drugog srpskog arhiepiskopa, učenika i naslednika Svetog Save. Prvo smo svratili do manastirskog groblja da se poklonimo i pomolimo nad grobom barske vjeroučiteljice, popadije Mladenke Maše Zeković. Među starijim đacima ima onih koji je se sa ljubavlju sjećaju kao svoje prve učiteljice vjeronauke. Ovaj upečatljiv i dirljiv susret na kome ni suze nisu izostale, završio se troparom Hristovog vaskrsenja koji je opet vratio radost na dječija lica.
Pošto smo se poklonili svetinjama i pomolili u manastirskoj crkvi koja Svetog arhangela Mihaila, nastala je prava opsada manastirskog dvorišta, a sestre naoružane ljubavlju i strpljenjem poslužile su mališane slatkišima i sokovima. Mnogima se nije napuštao ovaj rajski kutak, ali put nas je vodio dalje prema sabornoj crkvi Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Tu nas je dočekao o. Danilo Zirojević, kojega će barski svetosavci zapamtiti po toplini i ljubavi sa kojom ih je primio, i upoznao nas sa istorijatom ovog divnog hrama.
Praćeni molitvama Svetog Arsenija i Svetog Vasilija uputili smo se prema manastiru Dola Pivska. Ovdje se, kao malo gdje drugo, prožimaju raspeće i Vaskrsenje. Veliko je bilo stradanje Pivljana u junu 1943. godine. Samo u Dolima je za nekoliko sati ubijeno i u jame bačeno preko pet stotina mještana, od čega je bilo nešto preko stotinu djece. Nad ovom strašnom golgotom nikao je hram, pa i manastir posvećen Trećem obretenju glave Svetog Jovana Krstitelja i Svetim novomučenicima Pivskim. Poput jerusalimskog Hrama Hristovog Vaskrsenja koji se uznio nad Golgotom, tako se nad Dolima uzdiže mala kapelica, replika Lovćenske kapele. Dok nam je sestra Jelena pričala potresni istorijat ove svetinje, djeca, duboko ganuta, slušala su sa velikom pažnjom. Sa ovim mjestom oprostili smo se pjesmom naših djevojčica iz podmladka pjevačke grupe Darovi Svetog Jovana Vladimira. Krenuli smo dalje prema našem krajnjem odredištu na ovom putu, manastiru Pivi.
Ova drevna svetinja, smještena u planinama Pive, jedna je od najznamenitijih u Crnoj Gori, a i šire. Sa istorijatom ovog manastira upoznala nas je sestra Jelena koja se potrudila i da nam spremi posluženje. Djeca su ubrzo zauzela svu manastirsku portu. Sve je ličilo na veliki sportski kamp ili mali dječiji sabor. Sportske pripreme za onaj Sabor na Cetinju koji nam slijedi za nedelju dana. Bratija manastira je potpomogla ovaj sportski događaj svojim učešćem, što je djecu naročito radovalo. Najmlađa ekipa je uživala u branju šljiva i jabuka u manastirskoj porti. Mislim da će mnogima od njih ovo putovanje ostati u sjećanju.
Teška srca morali smo da prekinemo ovo višesatno druženje. Pozdravivši se sa igumanom Jeftimijem i manastirskom bratijom, srećni i zadovoljni krenuli smo prema Baru puni blagoslova i divnih utisaka.
Tekst: Slavica Orlandić
Foto: Djeca vjeronauke
