U okviru velikoposnog ciklusa predavanja koja se održavaju u krpti Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira, Njegovo Preosveštenstvo Episkop dioklijski G. Pajsije, održao je, u subotu 15. marta 2025 godine, predavanje na temu „GOSPODE, PROSVETI TAMU MOJU“.
Uz podsjećanje da u drugu nedjelju Časnog posta proslavljamo spomen na Svetog Grigorija Palamu, Vladika Pajsije je govorio o ovom svetogorskom monahu, isihasti, Mitropolitu solunskom, osvrćući se na događaje koji su obilježili prvu polovinu XIV vijeka u kojoj je svetitelj živio:
„Isihazam potiče od grčke riječi ησυχια, isihija – mir, tišina, u ovom kontekstu o kojem mi govorimo, znači molitveno tihovanje, to jest da čovjek iako živi u ovom svijetu koji je pun neizvjesnosti i nemira, ipak nađe taj unutrašnji mir, a može ga naći jedino ako se približi Bogu, ako sebe očisti od svega onoga što prlja ljudsku prirodu. Svakako da je i to bio smisao Isusove molitve i onih otaca koji su praktikovali Isusovu molitvu, koja se još zvala umna ili srdačna jer je zahtjevala da čovjek sjedini um i srce, da njegov um siđe u srce i da se umom u srcu moli. Naravno da su to Sveti oci iskustvom poznali, pa zatim i učili druge. Dakle, potrebno je da se čovjek oslobodi od svake zloće, svakog nemorala, ljubomore i svega onoga što nije prirodno njemu kao biću stvorenom od Boga, a to jedino može učiniti upravo tom neprestanom molitvom, ponavljanjem imena Božijega. Kako kaže Sveti Grigorije Bogoslov, svaki čovjek treba češće da izgovara ime Božije nego što čini uzdaha kada diše.“
Sveti oci su govorili da Isusovom molitvom čovjek prosvećuje ne samo svoj um, nego cijelo svoje biće, ali kako su um i srce uzrok i svega onoga lošeg, pojasnio je Vladika dioklijski, sleduje da se oni prvo i očiste. Zbog toga ta molitva čisti i um i srce, ali i cijelo čovjekovo biće:
„I ne samo da čisti, nego čovjeka opet sjedinjuje sa Bogom, budući da se grijehom odaljio od Boga, i on na taj način i sagledava Boga. Međutim, kako su to Sveti oci na vaseljanskim saborima i dogmatima utvrdili, Boga mi ne možemo obuhvatiti svojim umom, ne možemo Ga vidjeti svojim očima, niti osjetiti bilo kojim čulom, jer On nesrazmjerno prevazilazi sve naše sile i moći. Mi kao tvari, ne možemo spoznati Boga koji je vječan, koji nema početka i koji je neobuhvatan Zbog toga je pojedinima bilo teško shvatiti, ono o čemu su govorili Sveti Grigorije Palama i ostali oci, da pomoću Isusove molitve čovjek može da sozercava Boga, da Boga koji nije stvoren, koji nije materijalan, ipak on može da vidi i osjeti. A to je jedino može, kako je to kasnije definisao Sveti Grigorije Palama, a naravno da se o tome govorilo i mnogo ranije, preko Božijih energija, Božijih dejstava. I on je tu jasno razdvojio između Božije suštine i Božije energije, to jest Božijeg dejstva, da je Bog nestvoren i suština Njegova je takođe nestvorena, i energije su nestvorene.“
Razlika između suštine i energije, to jest dejstva, jeste što mi ne možemo da budemo pričasni Božijoj suštini, ali može Bog nama da se približi pomoću tih Božijih dejstava. Sveti oci su navodili kao primjer Tavorsku svjetlost koju su apostole vidjeli kada se Hristos preobrazio na Tavoru i oni su, kako jevanđelisti opisuju, ne mogavši da gledaju tu svjetlost, pali ničice na zemlju.
„I Sveti Grigorije Palama je učio da ta svjetlost, koju su učenici vidjeli, jeste Božja energija, Božje dejstvo koje je takođe nestvoreno, nematerijalno i proizilazi od Božijeg bića. To je odsjaj Božije suštine. I ne samo ta Tavorska svjetlost, nego se sjetimo i one kupine koju je Mojsije vidio, koja je gorijela plamenom a nije sagorijevala. Zatim, onaj plameni stub koji je vodio Izrailjce kroz pustinju, pa ona svjetlost koju je vidio apostol Pavle na putu za Damask, kada je od te svjetlosti oslijepio i čuo glas: Savle, Savle, zašto me goniš? Sjetimo se i primjera Svetog arhiđakona Stefana koji je vidio nebesa otvorena i Sina Božijeg kako sjedi sa desne strane Oca. Dakle, sve su to bile nestvorene, nematerijalne Božije energije ili Božija dejstva kojima taj jaz između nestvorenog Boga i stvorenog čovjeka se prevazilazi. Odnosno, čovjeku stvorenom ipak nestvoreni Bog postaje dostupan“, istakao je Vladika dioklijski.
Govoreći o veličini molitve Svetog Grigorija Palame „Gospode, prosveti tamu moju“, Preosvećeni je kazao da je ona pokazuje to krajnje smirenje da ništa ne možemo spoznati onako kako treba svojim umom, nego da sve položimo na Boga.
„I samo onda kada nam Bog otkriva, samo tada možemo biti sigurni da smo na pravom putu i da poznajemo stvari onakve kakve one zapravo jesu. I zbog toga je važan ovaj praznik Svetog Grigorija Palame koji nas podsjeća da se ne uzdamo u svoje sile, nego da svu svoju nadu položimo u Boga i da jedino je On Izvor života, Izvor istine, Izvor vječnog i neprolaznog života“, zaključio je Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije, a potom odgovarao na pitanja vjernih sabranih na ovom duhovnom razgovoru u kripti Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru.
Tekst: Vesna Dević
Video: Dejan Vukić
