Svetom Liturgijom koja je na praznik Svetog sveštenomučenika Patrikija, služena u hramu Svetog Jovana Vladimira započeli su u Baru dani Svetog Jovana Vladimira. Iako je Sveta Liturgija trebalo da se služi na ostacima ranohrišćanskog hrama na Topolici – barskom trikonhosu, ona je, zbog loših vremenskih prilika, služena u barskom hramu. Svetom Službom načalstvovao je protojerej Jovan Plamenac starješina crkve Svih Svetih na Velikom pijesku. Sasluživali su mu protojerej Ljubomir Jovanović i jerej Krsto Plamenac paroh crmnički. Za pjevnicom su odgovarali protojerej Mladen Tomović i jerej Marjan Petkovski paroh sutomorski. Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, otac Jovan se obratio prisutnim vjernicima.
Govoreći o odeljku Svetog jevanđeliste Jovana Bogoslova koji se čita u četvrtu subotu nakon Pashe o tome kako je Gospod kazao judejcima, koji su u tom trenutku bili oko Njega i slušali Njegovu riječ, da ako ostanu u nauci Njegovoj da će ih On oslobodti, otac Jovan govori o onoj slobodi koju danas moderan čovjek razumije.
„Ona sloboda čiji je simbol Jovanka Orleanka. Ona sloboda koja je proistekla iz Francuske, kao tekovina Francuske buržoaske revolucije krajem 19. vijeka. To je ta sloboda na koju su utemljena i današnja ljudska prava definisana univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima Generalne skupšte Ujedinijih Nacija. To su ta prava u čije ime ljudi bivaju porobljavani.
To je ona sloboda, primjera radi, kojom mi danas možemo da odaberemo hoćemo li biti muško ili žensko bez obzira kakvi smo se rodili. Da li smo se rodili kao muškarac ili kao žena. To je, u stvari, socijalna sloboda. To je društvena sloboda. To je ona sloboda, recimo, kada nismo u nekom ropstvu. Kada nismo pod nekim okupatorom. To je sloboda iz koje proističu ideologije koje nas porobljavaju. To je sloboda od koje mi ne vidimo svoju ličnu slobodu. Ne vidimo onu slobodu koju je Bog nama darovao, koju je usadio u nas, onoga trenutka kada smo začeti. Kada smo postali bića. Kada smo postali ljudi. Ne vidimo, kao što ne vidimo drvo, koliko god ono bilo sjajno, ako je u šumi. Od te same šume, ga ne vidimo. A to je naša lična sloboda, sloboda koju smo od Boga dobili, koje se mi odričemo u ime te zajedničke slobode, u ime socijalne slobode. To je sloboda da možemo da budemo sa Bogom. Da možemo da budemo u jedinstvu sa Bogom. A kako ćemo biti u jedinstvu sa Bogom? Bićemo tako što nećemo robovati grijehu. Što nećemo da budemo oni koji će svoj život da žive tako što će da budu u promašajima. Što ćemo da mašimo svakog trena svoga života. Ti naši promašaji, životni, to su naši grijesi. I oni nas od Boga odvajaju. Dakle mi se tu odričemo suvereniteta svoje ličnosti.“
Otac Jovan kaže da samo ako prevaziđemo zamke životne one „scile i haribde“ kroz koje mi svojim životom prolazimo, samo onda ćemo biti istinski uz Boga. „Da pružimo svoju ruku. Da se prihvatimo Gospodnje ruke. Da se prihvatimo te živonosne ruke, one koja nam je dala ovaj život u kojem sada živimo, i koja nam nudi život u vječnosti. A život u vječnosti je onaj život koji mi nazivamo Carstvo Nebesko i koji nazivamo Rajem. To je život u zajednici sa Gospodom našim Isusom Hristom.“
Po završetku Svete Liturgije otac Jovan je osveštao žito i prerezao slavski kolač koji svake godine na ostacima ranohrišćanske crkve na Topolici tradicionalno prilaže Srpsko kulturno društvo „Slovoljubve“. Sabranje je nastavljeno u parohijskom domu.
Takođe, pod pokroviteljstvom DDDK „Sveti Jovan Vladimir“ organizovano je dobrovoljno davanje krvi. Ova humanitarna akcija postala je tradicionalni dio dana Svetog Jovana Vladimira i već nekoliko godina okuplja veliki broj davalaca krvi, kako iz samog Bara, tako i iz drugih krajeva Crne Gore. Ove godine je taj broj rekordan, jer je kroz sistem prošlo 94 davaoca od kojih je krv dalo njih 88.
Dani Svetog Jovana Vladimira nastavljaju se u nedelju, kada će se Sveta Liturgija služiti na ostacima manastira Uspenja Presvete Bogorodice u Prečistoj Krajinskoj.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
