Na Velikom pijesku kod Bara, na ostacima ranohrišćanskog hrama Svih Svetih iz IV vijeka, liturgijski je proslavljena prestona slava ovog drevnog hrama. Svetu Liturgiju služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković uz sasluženje protojereja Jovana Plamenca, protojereja Aleksandra Orlandića i đakona Cvjetka Perića.
Sabrani ovdje na ostacima ove drevne svetinje da proslavimo sve Svete koji su Bogu ugodili još iz dana Starog Zavjeta, sigurni smo, rekao je prota Aleksandar na početku svoje besjede, da su neki od njih, bili to oni u arhijerejskom činu, monaškom, ili neko od svetih mukčenika, sigurno pohidili i ovaj sveti hram.
„Ovaj praznik ustanovljen je još u drevna vremena, u IV vijeku, kada je Crkva dobila slobodu ispovijedanja i slobodu služenja. Tada su Sveti oci ustanovili ovaj praznik, prije svega u spomen svetih mučenika, kojih je bilo bezbroj i koji su svojom krvlju potvrdili vjernost Gospodu i Crkvi. Svaki od njih ima svoj poseban praznik, ali ima i onih nebrojeno mnogo, koji su samo Bogu znani. Kasnije je Crkva proširila ovaj praznik na sve Svete ugodnike, takođe i one koje znamo i koji su upisani u diptisima svetim, u našim crkvenim kalendarima, ali sigurno je mnogo više onih koji su na Nebesima, sijaju kao zvijezde i samo su Bogu znani.
Crkva iznosi pred nas kao na svijećnjak ta svjetila Crkve, koji su naši molitvenici, naši prijatelji i zastupnici pred prestolom Božijim, ali iznosi ih i kao primjer i putokaz svima nama koji smo kršteni u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, koji smo se obukli u Hrista, da sledujemo njihovom primjeru i njihovoj vjeri. Kao što sam Gospod kaže u Svetom Jevanđelju, ne može se grad sakriti kad na gori stoji ili niko ne užeže svijeću, pa je stavlja pod sud da se ne vidi, nego na svijećnjak, tako da svijetli svima onima u kući, tako i Crkva iznosi primjer ovih Božijih svjetilnika, koji svijetle i privode Hristu i nas i sve vjerne od početka hrišćanstva, svojim primjerom, svojom molitvom i svojim podvigom.
Sveti ugodnici Božiji nas, takođe i ovaj praznik, prizivaju na svetost, jer svi smo mi prizvani na svetost. To nije privilegija samo nekih odabranih, izabranih ljudi, već i po samoj riječi Gospodnjoj: „Budite sveti jer sam Ja svet“. Svi koji smo se krstili u ime Božije, svi smo prizvani na svetost. Upravo to i jeste naš zadatak. I Sveti ugodnici Božiji nisu ništa drugo do oni ljudi koji su ispunili taj zadatak, onaj priziv Božiji koji je dat od stvaranja čovjeka koji je stvoren po liku i po podobiju Božijem. Oni su ispunili upravo to podobije koje i jeste zadatak koji je dat svima nama. Svetitelji Božiji nisu neki drugačiji ljudi od nas. Oni su takođe od krvi mesta. Zapravo oni jesu istinski pravi ljudi, savršeni ljudi, oboženi ljudi koji su dostigli svetost u zajednici, u jedinstvu sa Gospodom. Jer svetost nije svojstvo ljudsko. Svetost je samo svojstvo božansko.“
Otac Aleksandar kazao je da taj nepremostivi jaz između Boga i čovjeka je upravo zbog božanske prirode samog Boga i ljudske prirode čovjekove, i ne samo zato što smo mi grešni, nego upravo zato što smo stvoreni i zato što je Bog stvoritelj, vječan i neprolazan, a mi smo stvoreni i prolazni.
„Međutim, taj jaz, tu nepremostivu provaliju, premoštava upravo sam Gospod koji se izliva u čovjeka i tada ga obožuje i čovek postaje obožen, čovjek postaje istinski pravi čovjek, postaje onakav kakav ga je Gospod zamislio da bude od stvaranja. Postaje istinski oboženi čovjek, sveti čovjek. A ono što je na nama, jeste slobodna volja da tu svetost, tu blagodat Božiju primimo. I to su Sveti ugodnici Boži projavili svojim životima, neki mučeništvom, neki podvigom. Tu svoju slobodnu volju, želju, ljubav i vjeru prema Gospodu ostvarili su tako što su se otvorili za tu blagodat Božiju. To je priziv koji je upućen svima nama i ovaj praznik nas upravo na to poziva, na svetost, da idemo onim putem Božjim koji su nam pokazvali Sveti Božiji ugodnici koji su i sada na nebesima zastupnici naši i kojima se mi obraćamo molitvama. Koji nas čuju Duhom Svetim. Duhom Svetim kojim Crkva živi. I upravo nije slučajno to što ovaj praznik proslaljamo upravo posle praznika Pedesetnice, jer Sveti ugodnici Božiji jesu upravo ti prvi i najveći i najdivni plodovi blagodati Duha Svetoga koji je na Pedesetnicu sišao na Svete Apostole i preko njih na punoću Crkve Božjije i stvorio Crkvu, ustanovio Crkvu i dao nam kao svoje prve plodove Svete ugodnike Božije.“
Na kraju je prota Aleksandar poželio da Gospod podari nama, da njihovim primjerom i njihovim molitvama ukrijepljeni, idemo i mi tim putem i da se nađemo tamo gdje su Sveti ugodnici Božjiji, u tom neprolaznom carstvu Oca, Sina i Duha Svetoga.
Po završetku Svete Liturgije osveštani su Slavski darovi u Slavu Gospodnju i čast Svih Svetih Božijih ugodnika.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
