Vjerni narod i sveštenstvo Crkve Svetog Nikole u Starom Baru, proslavili su svoju slavu – Prenos moštiju Svetog oca Nikolaja. Svetom Liturgijom, koja je služena u ovom hramu, načalstvovao je protojerej Željko Ćalić, paroh danilovgradski. Sasluživali su mu iguman manastira Ribnjak – Prokopije, protojerej Ljubomir Jovanović i jerej Aleksandar Orlandić.

Svoju besjedu otac Željko započeo je riječima da: Sveti vjerom pobijediše carstva. I zaista, kaže otac Željko, „istinska pobjeda je u Caru nad carevima, u Caru slave, koji je sam sobom donio tu pobjedu, i koji je sam pobjeda. Jer druge pobjede u ovome svetu, kroz istoriju, su uglavnom manje ili više neke pirove pobjede, kako je ostalo zapamćeno i zapisano. Jer uvijek se nešto žrtvuje više ili manje i uvijek je ta pobjeda, uslov te pobjede, je nečiji poraz, nečija nesreća. To je ovaj svijet i to su pobjede u ovome svjetu koje su relativne, kao i sve drugo što je ovome svjetu relativno i prolazno. Ali pobjeda Hristova i pobjeda svetih kroz vjekove je ta vječna i neprolazna pobjeda.

Pobjeda za vječnost. Pobjeda u kojoj je važna samo pobjeda. Jedini poraz koji je Hristos zadao tom pobjedom jeste poraz vragu.

Onome koji sve izvrće, koji sve okreće naopačke. Jer kao što znamo zlo nema svoju suštinu, nema svoje postojanja, ali on kao iskonski manipulant i onaj koji sve okreće naopačke, onaj koji izgubio to dostojanstvo vječne pobjede i vječne slave Hristove, onda sada on izvrće i uvlači druge u taj poraz predstavljajući im to kao pobjedu. Jer vidimo kroz istoriju cijeloga čovečanstva kako se mnogi porazi predstavljaju kao pobjede, a i neke pobjede na izgled su pobjede, ali u stvari su, kao što rekosmo i kao što se to kaže, pirove pobjede.

Pobjede koje su više žrtva i više nesreća, nego, evo danas, u 21. vijeku, iako se svi nešto kunu u taj 21. vijek kao vijek progresa, napredka, dostignuća velikih civilizacije, tako. Vidimo i svedoci smo zahvaljujući upravo tim dostignućima tehnološkim, svjedoci smo tih takvih pobjeda koje su surove. Koje podrazumjevaju da neko strada, da postoje nesreće koje će biti uslov tih pobjeda. Jedna od takvih iz istorije naše, tiče se našega naroda i naših dešavanja posle Kosovskog boja, onaj Bajazit, kada je išao i ratovao tamo protiv onog velikog opasnog Temerlana, i tamo kada ga je ovaj pobjedio, onda ga je svezao i stavio u kavez. Tog velikog Bajazita. I tako se izživljavao nad njim. To je pobjeda ovozemaljskih careva i vojnika ovoga sveta.

Ali ima ova pobjeda, napominje prota Željko, i slavimo danas jednog istinskog vojnika pobjede, to je sveti Nikolaj Čudotvorac, čiji prenos moštiju danas proslavljamo, slavu ovoga svetoga hrama, koji u svom imenu nosi to znamenje pobjede. Ali ne samo u imenu, nego što je i on, kao čovek, kao ličnost, zaista bio svjedok te Hristove pobjede, istinske pobjede. Sam svjedočeći tu pobjedu i na Prvom Vaseljenskom Saboru, kao što znate, kada je svedočio o tome da je Bog zaista postao čovek, i da je Bogorodica zaista rodila Boga u čovjeku. Bogočovjeka Hrista. On je to svedočio, ali ne samo tada. Koliko je ta pobjeda moćna i velika, i on kao ličnost, kao svetitelj, koji je pobjedio carstvo, kaže: „Vjerom sveti pobjediše carstvo.“ Evo, sveti Nikolaj, koji je živio u 4. vijeku.

Mi danas u 21. vijeku, napredka i tehnologije, i nekih pirovih pobjeda, civilizacija, raznih koji se smjenjuju, a bile su i ranije one velike civilizacije, od kojih je samo ostao prah i pepeo, proslavljamo svetog Nikolaja. Čovjeka, jednog čovjeka, koji je živio negdje tamo u dalekoj maloj Aziji. Pa su na današnji dan prenešene njegove mošti u grad Bari. Ali slavimo ga, slavi ga cio svijet, kao pobjeditelja, kao istinskog pobjedioca, jer je on Hristonosac, a onaj koji je sa Hristom, onaj svedoči i nosi tu pobjedu u sebe. Ali ne samo sveti Nikolaj, nego svako od nas, svaki hrišćanin istinski. Jer to najdostojanstvenije zvanje i prizvanje hrišćansko, koje nosimo, u svari nosi u sebe osnovno svojstvo, to je pobjeda. Pobjeda nad grjehom, pobjeda nad smrću, pobjeda nad đavolom. To je ono što nam je Gospod naš ostavio, a što nam svjedoči oblak svjedoka, među koje spada i sveti veliki Nikolaj Čudotvorac. To je pobjeda koju slavimo, to su pobjede koje se upisuju u knjigu vječnosti. Mi pripadamo ovom svijetu, u njemu živimo, nosimo svoj krst do kraja, i kao pojedinci, i kao narod, ali uvjek treba da imamo na umu da smo rođeni, da smo prizvani na tu vječnu pobjedu. I sve ono što se uklapa u tu vječnu dimeziju pobjede, mi ovdje prihvatamo, nosimo i svjedočimo, naravno, kao sveti preci naši, kroz vjekove.

Jer svetitelji su savjest jednoga naroda, savjest toga prostora, kako je govorio jedan veliki svjedok 20. vjeka, Ava Justin ćelijski. Evo sada je jubilej, vezan za njega i za njegovu ličnost. Jedan izuzetan svetitelj, ravan svetom Nikolaju, možemo slobodno reći. Pa on je rekao tu finu definiciju, šta je savjest svijeta. To su svetitelji.

I kaže, blago onome narodu koji je bogat svetiteljima. A evo i mi, šta treba da trčimo i srljamo za neka ta prolazna bogastva, te pirove pobjede ovoga svijeta, a imamo toliko svetitelja, toliko svedoka, oblak svedoka, koji nam podtvrđuje i dokazuje da smo bogataši, i to onim bogastvom neprolaznim. A to su naši svetitelji.

I upravo i one koje slavimo iz našeg roda. I oni, jer to je sve jedan rod, hrišćanski rod. Evo, svetog Nikolaja, baš srpski narod, najviše slavi kao svoju krstnu slavu. Evo i vi slavite u ovome hramu svetog Nikolaja. Kolika je slava njegova.

Ali nije slava to ljudska. Nije to ovo što rekosmo, prolazno, ovo što je od danas do sjutra. Kako svijet to vrednuje. Ovaj svijet, duh ovoga svijeta. Sam Gospod je rekao: „Vi niste od ovoga svijeta.“

Ne da mi prezremo ovaj svijet. Nego kaže, vi imate bogatstvo i stanovanje vječno od onoga sveta. Ovdje smo privremeno, ovdje smo da zaslužimo i sa vjerom dostignemo to vječno carstvo i tu vječnu slobodu, i tu vječnu pobjedu. To je ono, na što nas Gospod priziva. I zato je Gospod rekao: „Vi niste od ovoga svijeta. Vi ste iznad ovoga svijeta.“ Naše dostojavstvo hrišćansko, naš identitet hrišćanski je vječni identitet. I mi ovaj naš prolazni identitet, naš individualni identitet i kolektivni, upravo uklapamo taj vječni, neprolazni identitet hrišćanski, kao Hristovi vojnici, kao Hristovo stado. I on kao naš arhipastir. I slava Bogu neka je, zato što nam je dao tako velike svetitelje, kao što je Sveti Nikolaj i svi drugi sveti, čijim molitvami i mi pobjeđujemo carstvo. I mi se upodobljavamo toj svetosti i toj pobjedi. Postajemo pričasnici te pobjede. Ne samo da slušamo, da čitamo o tim pobjedama Svetog Nikolaja, nego i mi, učestvujući na ovoj svetoj Liturgiji, mi uzimamo aktivno učešće u toj pobjedi. I mi se ubrajamo u te pobjednike.

Sve van toga, mimo toga, su pirove pobjede, to su porazi u ovome svijetu. Ali kad smo ovde, na ovome mjestu svetome, kada smo na ovoj svetoj službi, kada proslavimo Svetoga nad svetima Gospoda našeg, koji je vaskrsao, smrt pobjedio u ove dane, a onda proslavimo njegovoga svjedoka, Svetog Nikolaja, koji je bio čovjek, kao i mi, rođen od oca i od majke, koji je živio u svoje vreme, koji je donio svoje plodove. Evo, od tih plodova ubiravao mi do danas. 16 – 17 vjekova.

Zato neka bi nam Bog dao, da nas udostuji Bog, molitvama Svetoga Nikolaja, da budemo i mi pričasnici te pobjede, koju je on svjedočio tako veličanstveno. Da i mi na svakom mjestu svjedočimo to. Da budemo svjetlost svijetu, kao Sveti Nikolaj, na što nas Gospod priziva. Kaže: „Budite svjetlost svijetu, svijetlite.“ A svijetlimo samo Hristovom pobjedom. Kaže: „Ja sam svijetlo svijetu, Koji ide zamnom neće hoditi u tami.“ E, to je činio Sveti Nikolaj, zato ga je Bog tako proslavio. Tako i mi da činimo. Nije nam težak izbor. Imamo da biramo između ovih prolaznih, svjetskih, pirovih pobjeda, ili da biramo pobjedu Hristovu, pobjedu Svetog Nikolaja, i da budemo i mi učesnici i aktivni sudionici te veličanstvene pobjede. Amin, neka bude tako.“

Nakon pričešća vjernih i završetka Svete Liturgije, oci i narod su krenuli u litiju oko hrama, da bi zatim prerezali i osveštali kolač i žito koje je, u slavu Svetog Nikolaja, priložio domaćin ovogodišnje slave, gospodin Bojan Petranović sa porodicom.

Zatim se prisutnom narodu obratio nastojatelj crkve Svetog Nikole, protojerej Nikola Radović, koji se zahvalio ocu Željku na divnim riječima, na molitvi, Svetoj Liturgiji koju je služio zajedno sa braćom sveštenicima. Sa našim visokoprepodobnim igumanom, ocem Prokopijem, koji nam dolazi iz manastira Ribnjaka, i koji nas krili gore iznad Bara i molitvama nas čuva, ocu Ljubomiru, ocu Aleksandru, svima njima što su se Bogu pomolili, i prinos Gospodu u ime svih nas uznijeli.

Posebno se zahvalio prisutnom narodu koji je došao na ovaj Sabor Svetoga Nikolaja Mirlikijskoga čudotvorca, koji hvala Bogu evo iz godine u godinu biva sve veći i veći, sve ljepši i ljepši. Naravno, kaže otac Nikola, to je se zahvaljujući vama, dobrom i vjernom narodu, koji volite ovu svetinju i Svetoga Nikolaja Mirlikijskoga čudotvorca. „Sve da vas Bog blagoslovi i blagoslov Svetoga Nikolaja, da iz ovoga hrama ponesete u vaše domove, među vaše bližnje. Gde god dolazili i što god činili da vas blagoslov Svetog Nikolaja, Mirlikijskog prati. Hvala svima koji su se potrudili, braći i sestrama, ovde iz hrama Svetoga Nikolaja, da danas pripreme gostoprmstvo za sve nas ovdje, da se posle Svete Liturgije i poslužimo i podružimo. Od srca im hvala. Ne bih nikoga posebno izdvajao, zato što se niko nije ni izuzeo, a da ne pomogne.“

Zahvalio se posebno i ovogodišnjem kumu slave, gospodinu Bojanu Petranoviću. „Ono što posebno moram jeste da pohvalim i da zablagodarim našem bratu Bojanu sa njegovom porodicom, koji su danas domaćini ove slave, da Bog i njihov dom blagoslovi, sačuva i da im podari svakoga napredka i Božjega blagoslova. I da im zahalimo inače, ne samo za današnji dan, da su se potrudili da pomognu, da organizuju ovo divno slavlje, nego što, evo, otkad sam ja ovdje u ovome hramu, sa braćom, sveštenicima, otkad služimo, gradeći ovaj parohijski dom, obnavljajući ovu svetinju, Bojan sa svojom porodicom i prijateljima, je uvijek tu bio da pritekne, da pomogne i da bude ruka podrške. Na to Gospod i Sveti Nikola, neka mu zablagodare, i njemu, i njegovoj porodici, i svim prijateljima našim, koji su ovdje pomagali, koji pomažu, i koji će i dalje pomagati u slavu Božiju.“

Otac Nikola je, zatim u ime Pravoslavne Mitropolije Crnovoskrprimorske, Crkve Svetoga Nikole u Starom Baru,  darovao ikonom Svetog Nikole kuma slave ljeta Gospodnjega 2024, g. Bojana Petranovića, sa molitvom, da Gospod zastupništvom Svetoga Nikole, blagoslovi njega i sam dom njegov, darujući ih zdravljem, natretkom i vjčnim spasenjem.

Još jedna ikona Svetog Nikole dodijeljena je Nikolaju i Zinajidi Snohin, koji nam dolaze sa dalekog sjevera Rusije, i koji su već postali Barani. Koji ovdje svake godine sa nama proslavljaju, jer je njihova slava ljetni Sveti Nikolaj. I njima za zhvalnost i kao priložnicima Hrama Svetog Nikole, sa molitvom da Gospod zastupništvom Svetog Nikole blagoslovi njih i sav dom njihov, darujući ih zdravljem, napredkom i vječnim spasenjem.

„Kao što je običaj, naš brat Bojan predao je ovaj slavski kolač, kao blagoslov na čuvanje, za sledeću godinu i da preuzmu domaćinstvo, novim domaćinima. Svake godine smo, kaže otac Nikola, praktikovali da to bude neko od  bratije pri Svetome Hramu, a ove godine ćemo da uzmemo za kume, naše sestre, koje su ovde svake nedelje u crkvi. Njih ima više. Sad su ovde naša doktorica Bilja Martinović, onda naša Senka Baštrica, ona je na Egini, danas kod Svetog Nektarija Eginskog, ali je zamolila da prihvatimo, i naša sestra Daliborka. I one će sledeće godine biti domaćini i domaćice koje će nas ovdje dočekati uz blagoslov Svetog Nikolaja. Neka im je srećno i blagosloveno, na mnogaja i blagaja ljeta. Amin.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić