Prvi arhiepiskop srpski i prvi prosvetitelj našeg roda Sveti Sava, molitveno je proslavljen u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Praznovanje je započeto prazničnom Večernjom službom sa petohlebnicom, u navečerje praznika Svetog Save, koju je služio protojerej Ljubomir Jovanović.
Na Savindan, Svetu Liturgiju u barskom hramu služio je starješina hrama protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Radoman Mijajlović, protojereji Ljubomir Jovanović, Mladen Tomović, Nikola Radović i Aleksandar Orlandić i đakon Cvjetko Perić. Na liturgijske vozglase odgovarao je Vasilije Uskoković i članovi hora „Sveti Jovan Vladimir“.
„Danas slavimo spomen našega prvog prosvetitelja, učitelja, arhiepiskopa, našeg roditelja, branitelja, hranitelja i vječnoga zastupnika pred prestolom Boga Živoga.“ Ovim riječima otac Slobodan započeo je svoju besjedu nakon što je đakon Cvjetko pročitao začalo iz Svetog Jevanđelja. I koliko su ovi dani koji počinju Rođenjem Hristovim, a završavaju Savindanom, blagosloveni, kaže prota Slobodan, najbolje govore stihovi jedne pjesme: „Da od Božića do Savina dana, nema ljepših u godini dana.“
„I zaista je tako. Ovi dani koji su protekli, bili su puni praznične radosti, počevši još i prije Božića, od Svetoga Nikole kroz one pripremne nedelje za Roždestvo Hristovo.
A onda, posebna je radost bila slaviti Rođenje Hristovo, iznova se pokloniti toj velikoj tajni, ovaploćenja Sina Božijega, pokloniti se iznova Vitlejimskom Bogomladencu, Spasitelju našem. Pa redom ostali praznici: Obrezanje, Sveti Vasilije Veliki, Bogojavljenje, takođe veliki i divni praznik Gospodnji u kome se objavila tajna Svete Trojice, pa Sveti Jovan Krstitelj, i evo, kao kruna tih velikih dana i praznika dočekasmo i Savindan.
A ko je sve te divne tajne dolaska Spasitelja u ovaj svijet, Njegovog Rođenja, tajnu objavljivanja Svete Trojice i sve druge velike i svete tajne koje nam je Gospod otkrio, ljepše u našem narodu utvrdio i tu svjetlost neizrecivo objavio, nego Sveti Sava. On koji je apostol srpskoga naroda, prosvetitelj i učitelj, i koji je, kako to pjevamo u njegovom troparu, bio učitelj puta koji vodi u život vječniji. A koji je to put? To je samo put Bogočovjeka Hrista. Jedini istinski, sigurni, utabani put koji nas vodi ka vječnome spasenju, ka nebeskom Jerusalimu. Iako je Sveti Sava bio jedna izuzetna svestrana ličnost, koji, ne samo da je bio duhovni pastir i propovednik Jevanđelja, nego i u svim drugim pogledima društvenog života i kulturnog prosvećivanja, i u svakom drugom smislu, istinski bio reformator i prosvetitelj, ipak ono što je glavno u njegovoj ličnosti, njegovom djelu, to je upravo da je bio učitelj puta koji vodi u život vječni.
I možemo mi da se na razne načine vezujemo za Svetoga Savu kao oca naše nacije, kao onoga koji je utvrdio i naš nacionalni i kulturni identitet, ali ako smo istinski naslednici i učenici Svetoga Save, prije svega i iznad svega vezivaćemo se za Hrista. I samo onaj koji se trudi da hrišćanskim životom živi, da bude istinski pravi član Crkve Hristove, da živi liturgijskim životom, da pazi na sebe, na svoj život, da čuva sebe od svakoga grjeha, od svakoga poroka, koji se trudi da sebe izgrađuje u vrlinskom hrišćanskom i Jevanđelskom životu, samo on u punom smislu može reći da je istinski učenik Svetoga Save i da se drži onoga puta kojim nas je Sveti Sava poveo i koji je utabao svima nama. Zato, iako se o Svetom Savi može govoriti i mnogo, i sa raznih aspekata sagledavati njegov svetiteljski život i njegov rad i trud koji je uložio, opet ćemo se, sa koje god strane da krenemo, vratiti na ovo odakle smo i počeli, da je on bio učitelj puta koji vodi u život vječni, a to je put Hrista, Bogočovjeka, to je put Njegovog Svetog Jevanđelja i života po Jevanđelju.
Zato da se trudimo da sa toga puta Svetoga Save ne skrećemo. Da se držimo Hrista i Njegovog Jevanđelja, i uvijek će i blagoslov Božiji i molitve Svetoga Save biti sa svima nama.
Još jednom, neka je svima srećen i blagosloven praznik, a posebno čestitam ovaj dan djeci, svim đacima, svim prosvetnim radnicima, jer je Sveti Sava i školska slava. Nažalost, već decenijama je Sveti Sava prognan iz naših škola, ali imamo nadu da će se i ta nepravda ispraviti i da će Sveti Sava, osim u hramovima i domovima, biti opet svečano proslavljan i u našim školama.“
Po završetku Svete Liturgije osvećeni su Slavski darovi, koje je ove godine u Slavu Gospodnju i u čast Svetog Save priložio Veljko Šćepanović sa svojom porodicom. Za narednu godinu slavu je preuzela Milica Unkašević sa svojom porodicom. Zatim su djeca vjeronauke, sa svojim učiteljima popadijom Slavicom Orlandić i profesorom Sašom Basarab, izvela nekoliko numera u čast Svetog Save. Na kraju su oci svoj djeci podijelili prigodne poklon paketiće.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
