Na praznik Svetog apostola i jevanđeliste Luke i Svetog Petra Cetinjskog, Svetu Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Sasluživao mu je protojerej Ljubomir Jovanović. Na liturgijske vozglase odgovarali su Vasilije Uskoković, Danilo Masoničić i Radmila Vujanović.

O dva velika svjetila naše Crkve koje danas proslavljamo, u svojoj besjedi izrečenoj nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, govorio je otac Slobodan.

„Sveti Apostol Luka jedan od sedamdesetorice „manjih apostola“ bi je rodom iz Antiohije. Udostojio se da se sretne sa Hristom, da čuje Njegovu blagu riječ spasenja, da je primi u svoje srce i da postane njegov vjerni učenik. Čitajući njegovo žitije, vidimo da je on bio izuzetno darovit i obrazovan čovek. Poznavao je medicinu i filosofiju toga doba, a za njega postoji predanje da je lijepo slikao i da je on utemeljio hrišćanski ikonopis. Da je prve ikone, i to ikone Majke Božije i Svetih Apostola Petra i Pavla, on naslikao, a onda su njemu sledovali ikonopisci kroz svu istoriju Crkve Hristove do danas. I uživamo svi gledajući ove predivne likove, i u ovome hramu i u drugim hramovima, nacrtane i naslikane rukama vještih ikonopisaca i freskopisaca, koji su se upravo ugledali na Svetoga Luku i njemu se kao nebeskom pokrovitelju molili da im Gospod podari i usavrši ih u tom velikom daru izobražavanja likova svetitelja, ugodnika Božijih i u oslikavanju lika Hristovoga i Majke Božije.“

Još jedan ugodnik Božiji iz našega roda koga danas proslavljamo, divni naslednik Svetih Apostola, koji se nadahnjivao riječju Božijom koju je zapisao Sveti Luka, bio je Sveti Petar Cetinjski.

„Sveti Petar Cetinjski jedan je od najdivnijih arhijereja Crkve Srpske, koga je Gospod darovao našem narodu u ono teško vrijeme turskoga ropstva. I Sveti Petar je nadahnut duhom Božijim, kao nekada Mojsije, Bogovidac i Prorok, vodio svoj narod kroz tu pustinju ropstva, stradanja i patnje. A nije bila samo patnja i stradanje zbog nasilja agarijanskog, nego je Sveti Petar mnogo stradao i patio zbog narodne nesloge, zbog zavađenosti plemena, bratstava, porodica i zbog jednog velikog zla koje se bilo ukorjenilo u našem narodu. Zbog krvne osvete, zbog koje su mnoge porodice stradale i dovodile sebe u opasnost od istrebljenja. I Sveti Petar nije imao drugoga načina, niti druge moći i sile, do sile riječi Božije kojom je krotio nepokorni narod svoj, Koristio je silu riječi, i blagoslova i kletve, i na taj način uspio koliko je to bilo moguće da to veliko zlo umanji. Možda ne u podpunosti iskorjeni, ali da ga umanji i da umiri zavađena brastva i da ih okupi oko imena Božijeg.

On je svu svoju nadu polagao na Gospoda, Njime se krijepio i ta sila Božija koja je ispunila njegovo srce, dala mu je snagu da može da se suprostavi i spoljnim neprijateljima, Turcima i Napoleonu. Bio je na čelu jednoo malog naroda, gladnog, bosog, golog, bez ikakve sile od ovoga svijeta. Bez oružija je uspio da se suprostavi takvim velikim zavojvačima, polažući nadu ne u silu i snagu svoje vojske, nego polažući nadu na Gospoda. I dao mu je zaista Gospod veliku snagu i pomoć i blagodat svoju, pa je u više navrata sa svojim narodom uspio da porazi velike i ljute protivnike.

Sveti Petar Cetinjski se udostojio da doživi duboku starost i da mirno preda dušu svoju u ruke Gospoda svoga, kome je od svoga djetinstva vjerno i sa ljubavlju služio. I Gospod ga je brzo proslavio. Još za života ga je narod poštovao kao svetoga, ali brzo se projavila i svetost njegovih moštiju, netruležnih, koje i do danas sabiraju vjerni narod sa svih krajeva svijeta i preko kojih se projavljuje velika sila i blagodat Božija.“

Na kraju je otac Slobodan čestitao današnjim svečarima, koji svetog Apostola Luku proslavljaju kao svoju krsnu slavu, srećen i blagosloven praznik.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić