U Nedelju 24. po Duhovima Svetu Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira služio je protojerej Ljubomir Jovanović. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković i protojerej Mladen Tomović. Odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“.

Tumačeći današnje začalo iz Svetog Jevanđelja koje nam govori o dva znamenita događaja, dva čudesna iscjeljenja, prvo o ženi bolesnoj od tečenja krvi, i drugo o vaskrsenju Jairove kćeri, otac Slobodan u svojoj besjedi dajući nam uvid u oba ova primjera, kaže, da sila Božija i riječ Božija itekako djeluju i u jednom i u drugom slučaju. Međutim, da li će na nama djelovati i da li će se ispuniti ono za šta se mi molimo Gospodu, zavisi i od naše vjere i od iskrenosti naše molitve.

„Mnogo puta se svakome od nas desi, kada se molimo i kada obavljamo svoja molitvena pravila, da se ta molitva vrši samo jezikom, a da je naše srce hladno, i da naše misli lutaju ko zna kuda. Međutim, vrlo rijetko će nam se desiti da naše srce igra od miline i od topline. A samo takva molitva privlači milost i blagodat Božiju. Ona koja teče iz srca, iskreno i sa dubokom vjerom. A takvu vjeru i takvu molitvu imali su i Jair i krvotočiva žena, kojima se Gospod smilovao i nagradio ih za njihovu vjeru i iskrenu molitvu.“

Takve vjere i takve molitve da nam Gospod svima podari, poželio je prota Slobodan svima prisutnima na kraju svoje besjede.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić