U manastiru Svetog Nikole u Donjim Brčelima u Crmnici danas, na Vidovdan, služena je Sveta liturgija sa parastosom vitezovima postradalim za krst časni i slobodu zlatnu od Kosovskog boja do naših dana i održan tradicionalni vidovdanski sabor Crmničana.
Bogosluženjem je načalstvovao jerej Velimir Bugarin iz Podgorice, a sasluživali su mu iguman manastira o. Nikon Kokotović i jerej Krsto Plamenac, paroh crmnički.
Odgovarale s monahinje manastira Gornji Brčeli i Orahovo.
U liturgijskoj besjedi iguman Nikon je rekao da nam današnji praznik govori o otadžbini.
„Daje nam viziju zemaljske i nebeske otadžbine, odnosno cartstva zemaljkoga i carstva nebeskoga. A carstvo jedno i carstvo drugo su spojeni kao što su duša i tijelo jedno“, rekao je on.
Kazao je da nebesko treba da bude iznad zemaljskog carstva.
„Ali, samo zemaljsko carstvo, odnosno zemaljska otadžbina ne može se ograničiti, ne može se svesti samo na zemlju koja nas hrani hljebom tjelesnim, ne može se svesti samo na okvire državne. Jer, u otadžbinu zemaljsku spadaju i grobovi, svete kosti naših predaka, spadaju i ćivoti svih onih koji su se posvetili, spadaju i njihove crkve i manastiri, njihove svete zadužbine, U tu otadžbinu zemaljsku spadaju i mnogi ideali istine i pravde za koju su se naši sveti preci borili, pod raznim geslima. Od njih je možda najzvučnije, najjače ono Za krst časni i slobodu zlatnu„, rekao je iguman manastira Donji Brčeli.
Postavio je pitanje šta bismo danas odgovorili Svetom knezu Lazaru kada bi nas pitao da li smo mi, kao oni, spremni da žrtvujemo svoj zemaljski život carstva radi nebeskog.
„Jer, biti Srbin nije predodređenje već je opredjeljenje. To je, ustvari, Lazarevo opredjeljenje. Mi često znamo da pričamo o srpstvu, a lažemo sami sebe. Biti Srbin – znači biti hrišćanin, živjeti hrišćanskim životom, biti aktivan član Crkve Hristove. Moliti se Bogu, postiti postove. Danas je upravo počeo jedan od četiri velika posta, post posvećen svetim apostolima. Postiti, dakle, moliti se Bogu, kajati se ispovijedati se i pričešćivati se, primati u sebe živog i vaskrslog Hrista… To znači biti hrišćanin, a samim tim i biti Srbin“, poručio je otac Nikon.
Rekao je da Vidvdan dođe i prođe, pa i ovaj koji je ni prvi ni poslednji, a ostajemo mi, nespremni da se suočimo sa zlom u sebi.
„Da se suočimo sa svojim grijesima, sa onim nedostacima, sa svojim manama koje se sve više umnožavaju, a koje mi, prosto, i ne vidimo ili ne želimo da vidimo. Jer, kao što znamo, ne treba nam neprijatelja pored nas samih. Mi radimo njihov posao. I dok tako poniremo, tonemo u sve veće podjele, sve veću bratomržnju, naš život ovdje na zemlji polako i nečujno prolazi a da toga skoro nijesmo ni svjesni. Današnji Vidovdan je prava prilika da stanemo pred ogledalo istine, da sagledamo sami sebe da bi Sveti knez Lazar i svi sveti kosovski mučenici i novomučenici srpski, kojih se danas sjećamo, probudili u nama, vaskrsli u nama sve ono što je dobro i sve ono što smo sami zakopali u nama“, zaključio je otac Nikon.
Tekst: Radosav Rajo Vojinović
