Drugi, ili mali Veliki Petak, kako nas je otac Slobodan Zeković podsjetio u svojoj besjedi, dan Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, liturgijski je obilježen u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Otac Slobodan načalstvovao je Svetom Liturgijom, u kojoj su mu sasluživali otac Ljubomir Jovanović, otac Mladen Tomović i đakon Cvjetko Perić.

Znamo da je na Veliki Petak, radi našega spasenja Gospod i Spasitelj naš Isus Hristos pretrpio krst i pogrebenje, a u ovaj dan koji nazivamo drugim Velikim Petkom, mučenički je za istinu i pravdu Božiju postradao onaj za koga je sami Gospod u Jevanđelju rekao da se među rođenima od žene nije pojavio veći od Svetoga Jovana Krstitelja, kazao je prota Slobodan započevši svoju besjedu nakon što je đakon Cvjetko pročitao začalo iz Svetog Jevanđelja. Rekavši da je u u Božijem domostroju spasenja ljudskoga roda uloga Svetog Jovana Krstitelja velika i posebna, otac Slobodan je napomenuo da su starozavjetni proroci isto kao što su kroz vjekove najavljivali dolazak obećanog Spasitelja, tako mnogi od njih najavljivali i dolazak Njegovog Preteče, nazivajući ga anđelom koji će ići pred licem Gospodnjim da mu pripravi put.

„Čitajući Sveto Jvanđelje, vidimo na koji način je Sveti Jovan pripremao put i staze Gospodu i Spasitelju Njegovom i našem. Radio je to tako što je pozivao narod na pokajanje, na očišćenje od grijeha. I to nije činio po trgovima i na nekim velikim skupovima, nego je živio kao podvižnik u pustinji. I taj glas vapijućeg iz pustinje toliko je silno odjeknuo da se njemu na obalu Jordana, gde je propovijedao, sakupljao veliki narod iz čitave Judeje i iz Jerusalima. I mnogi su pomislili za njega da nije on obećani Spasitelj, a on je smireno odgovarao: „Za koga me vi smatrate, ja nisam taj, nego evo ide za mnom Onaj kome ja nisam dostojan odrešiti remena na obući njegovoj. Ja vas krštavam vodom, On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem” I duboko potrešeni propovjedima Svetoga Jovana, ljudi su pred njim ispovijedali svoje grijehove i priimali krštenje pokajanja u Jordanu.

A onda, kada se navršila punoća vremena, došao je i obećani Spasitelj, i ugledavši ga iz daleka, Jovan povika, prepoznavši ga Duhom Svetim: „Gle evo ga jagnje Božije koje uzima na sebe grijehe svijeta.“ I onda, od toga trenutka je, priimivši krštenje od Svetoga Jovana Krstitelja, iako za njim nije imao potrebe, ali, kako kaže Gospod, da se ispuni svaka pravda, onda je i On počeo svoju blagu propovijed spasenja, a Jovan se polako se povlačio, ali nastavio da i dalje svjedoči istinu Gospodnju i riječ Božiju.“

Sveti Jovan Krstitelj kao čovjek Božiji, kao čovjek pun ognjene vjere, nastavlja otac Slobodan, nije se plašio nikoga i ničega, pa se nije ustručavao da na pokajanje poziva i one koji su bili na vlasti. Ali onaj koji kritikuje ljude na vlasti, posebno ako izobličava njihove grijehe i padove može teško da postrada. Nije se toga ustrašio Sveti Jovan, nego je, između ostaloga, i cara Iroda javno pozivao na pokajanje zbog velikog grjeha koji je činio, zato što je bratu svome oteo ženu i sa njom počeo da živi, govoreći mu javno da ne može imati ženu brata svoga.

„Iako ga je i sam poštovao, i rado slušao riječ njegovu, znajući da je Božiji čovjek, nemogući da sluša takvu kritiku i izobličavanje, Irod je Svetog Jovana Krstitelja bacio u tamnicu. Gordost i sujeta su nadjačali svo to njegovo osjećanje poštovanja prema Svetom Jovanu. A onda vidimo kako to srljanje u propast i u grijeh ide sve dublje. On koji je bio vlastoljubiv, koji je bio predat mnogim strastima, uživanjima ovoga svijeta, i činio to godinama, postepeno to njegovo vlastoljublje i slastoljublje prelazi u orgjijanje, u jednu krajnju bahatost, koja na kraju neminovno dovodi i do zločina i do prolivanja krvi.

U toj svojoj bahatosti, na dan svoga rođenja, Irod je sazvao svoje prijatelje, velikaše, na veselje. I Bog sam zna šta su oni tu sve činili, kakve orgije sprovodili, i onda, već kad su se dobro ponapijali, Salomija ćerka Irodiadina, pred njima je počela da izvodi neki razvratni ples. I toliko se Irod očarao tim razvratnim plesom, da je Salomiji dao obećanje pred svima, da šta god zaište daće joj, makar to bilo i pola carstva njegovog. A Salomija, nagovorena od svoje razvratne majke Irodijade, zatraži pred svima od Iroda da joj donese na tanjiru glavu Svetoga Jovana Krstitelja koji ležaše u tamnici. Odmah se Irod pokaja zbog svoje riječi i svog obećanja , ali opet mu njegova sujeta nije dozvolila da povuče tu sramnu riječ, nego je postupio po želji Salomijoj i Irodijadinoj i poslao dželate u tamnicu da posijeku Jovana. I to sramno narečenje je izvršeno, glava Jovanova posječena, donijeta na taj skverni Irodov pir. I nije se time zadovoljila Irodijada, nego je još dodatno unakazila glavu Svetog Jovana, njegov jezik koji je svjedočio riječ i istinu Božiju izbola iglama, i naredila da se njegova glava zakopa na nekakvom đubrištu.“

Međutim, kaže otac Slobodan, Gospod je više puta otkrio gdje je skrivana glava Svetog Jovana i tri puta je ona bila obretena. I kako je za života Sveti Jovan bio svjedok istine Božije i Gospod preko njega projavljivao svoju silu i slavu, tek je nakon njegovog mučeničkog stradanja, njegova slava ostala još veća. I kao što je bio preteča Gospodnji pred njegovo ovaploćenje i objavljivanje svijetu, tako je postao i preteča Hristov u adu, najavivši onima koji su tamo bili vjekovima, da dolazi Spasitelj.

„I zaista je Gospod, nakon svog stradanja na krstu, smrti i pogrebenja, razorio adova vrata i iz njega izveo sve pravedne duše. I sveti Jovan, koji je bio i prorok, i preteča, i možemo reći prvi apostol Hristov, i prvi mučenik Hristov, je onaj koji sa Majkom Božijom najbliže stoji prestolu Boga Živoga. I kao što je Majka Božija naša brza pomoćnica, isto tako čini i sveti Jovan Krstitelj, kad god mu se sa ljubavlju i iskrenom molitvom, sa vjerom, obratimo za pomoć.

Mnogi su dani u godini njemu posvećeni, svi značajni događaji iz njegovog života, počvevši od njegovog začeća i rođenja, tri obretenja njegove glave, ovaj današnji dan njegovog mučeničkog stradanja, svi se oni sa velikom slavom i čašću obilježavajuu crkvi, a onda kao krunu imamo onaj njegov veliki sabor u danima kada slavimo Bogojavljenje. I pored tih velikih dana, u toku svake sedmice u godini, utorak je dan koji je posvećen Svetom Jovanu Krstitelju. Veliki je bio ugodnik Božiji, veliko svjetilo i veliki molitvenik roda ljudskoga pred prestolom Božijim. Neka bi i nas zastupao, i nama svima bio na pomoći, da i mi uložimo koliko do nas stoji truda da izgradimo sebe u vrlinskom životu, ugledajući se na njega i na sve svete koji od pamtivjeka Bogu ugodiše.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić