Praznik prepodobne Mati Paraskeve, Svete Petke, liturgijski je proslavljen u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Svetom Liturgijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Sasluživali su mu protojerej Ljubomir Jovanović i protojerej Mladen Tomović.

Čestitajući prraznik svim svečarima koji Svetu Petku proslavljaju kao svoju krsnu slavu, otac Slobodan je rekao da evo i posle hiljadu godina mi proslavljamo spomen na ovu divnu svetiteljku iz našeg roda. I ne samo da je proslavljamo danas, nego će njen spomen trajati do kraja svijeta i vijeka, i biće sve veći i ljepši.

„Sveta Petka je od svoga najranijeg djetinjstva bila vaspitavana u duhu vjere pravoslavne od svojih blagočestivih roditelja. Duboko je u svoje srce primila sve riječi Svetog Jevanđelja, pa tako i ove koje smo danas čuli o mudrim i ludim djevojkama. I ona je od svoga djetinjstva sledovala mudrim djevojkama, koje su u kandila svojih duša, svojih srdaca, sipale ulje blagočešća, vjere, ljubavi i svih drugih Jevanđelskih vrlina, i na taj način spremne čekale dolazak Ženika Hrista. I ona je duboko u srce svoje usadivši ove riječi, od svoga djetinjstva čeznula da čitavi svoj život posveti Hristu.

Ali, prije nego što je pošla na put takvog podviga, ona se sa velikom ljubavlju i poštovanjem brinula o svojim ostarjelim i bolesnim roditeljima, pa tek kada je posle duže bolesti kroz koju su oni prošli, ispratila svoje roditelje pred Gospoda, a nakon što je najprije njen brat otišao u manastir postavši kasnije i episkop Jevtimije, i ona pošla za njim. Njeno srce je toliko gorelo ljubavlju prema Hristu, da se ona nije mogla zadovoljiti boravkom u nekom manastiru, nego je žudjela za većim podvigom. Pa je otišla iz svog rodnog kraja, iz okoline Carigrada, u Palestinu, u Svetu zemlju, u Jordansku pustinju. I tamo je decenije svoga života provela u molitvenom tihovanju, u velikom podvigu koji je samo Gospodu znan. A onda već ostarjela, pred kraj svoga života, po savjetu Angela Božijeg, koji joj se javio u pustinji, vratila se u svoj rodni kraj i tamo provela svoje poslednje dane života, poučavajući i tješeći blagočestive pravoslavne hrišćane.

I Gospod je nju zbog njene ljubavi, njenoga truda, trpljenja i podviga, i za života obdario velikim blagodatnim darovima. A još se više blagodat Božija projavila posle njenoga upokojenja preko njenih svetih i čudotvornih moštiju, oko kojih se do današnjega dana hiljade i milioni ljudi okupljaju svake godine. A njene mošti su u više gradova i mjesta boravile. Od Carigrada preko Trnova, Beograda, da bi već duže vremena, a tako je i danas, počivale u pravoslavnoj Rumuniji, u gradu Jašiju, gdje se prije nekoliko dana proslavio njen praznik. Tamo je bilo i hodočasnika iz Crne Gore. Bio je ove godine i naš mitropolit tamo, gdje se za njen praznik po nekoliko stotina hiljada ljudi okupi. Takva se silna blagodat preko njenih moštiju projavljuje i sila Božija djeluje, a sve to zbog ogromne ljubavi, ogromnoga srca i vjere koju je Sveta Petka imala od svoga najranijega djetinjstva.

Neka bi njene molitve bile sa svima nama.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić