Na Zadušnice ljetnje (duhovske), Svetu Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković uz sasluženje đakona Cvjetka Perića. Na liturgijske vozglase odgovarao je protojerej Ljubomir Jovanović.

Poželjevši svima na zdravlje i na spasenje ovu Svetu Službu Božiju i našu zajedničku molitvu otac Slobodan istakao je da se danas sjećamo svih od vijekova pokojnih pravoslavnih hrišćana, kao i svih naših srodnika koji su se preselili u vječnost.

„Sjetili smo se njih, pomenuli njihova imena, pomolili se i za one čija imena ne znamo i za one koje nema ko da pomene. Ovo su saborni dani koje nazivamo zadušnicama, i imamo ih četiri puta u toku godine, kada vršimo opšte zajedničke pomene za sve od vijeka preminule pravoslavne hrišćane. I na taj način svjedočimo našu vjeru u vaskrsenje i život vječni. Svjedočimo vjeru da pred Bogom nema mrtvih, da su pred Bogom svi živi. I mi koji smo ovdje još uvijek u tijelu, u ovoj kako je nazivamo crkvi vojujućoj, koji se borimo sa svim iskušenjima ovoga života i ovoga svijeta, trudeći se da zadobijemo vječni neprolazni život u Carstvo Nebesko, i oni koji su već otišli u Carstvo Nebesko, koji predstavljaju Crkvu, ona koja je toržestvujuća, koja već slavi, ali u Hristu, u molitvi, u Svetoj Liturgiji, sabrani oko Jagnjeta Božijaga, mi ostajemo jedno i zajedno i smrt ne predstavlja nikakvu prepreku da mi osvarujemo zajednicu ljubavi sa Bogom i sa onima koji su prije nas otišli pred lice Gospodnje.

To je jedno tijelo Hristovo, jedna Crkva koja se sabira oko Jagnjeta Božijega Hrista Bogomladenca. Tu vjeru svjedočimo upravo u ove dane, kada vršimo ove zajedničke molitve za sve od vijeka preminule. Njima Gospod da podari neprolaznu radost Carstva Nebeskoga i da se oni nas sjećaju u svojim molitvama pred prestolom Božijim i da tako, prebivajući u zajednici ljubavi, i mi se udostojimo da se u svu vječnost nasladđujemo gledanjem lica Božijega i da se radujemo jedni drugima.“ kazao je na kraju otac Slobodan.

Tekst/foto: Dejan Vukić