Svetu Liturgiju u barskom sabornom hramu u nedelju 22. po Duhovima služio je protojerej Mladen Tomović uz sasluživanje protojereja Ljubomira Jovanovića. Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“

Govoreći prisutnima na temu pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja koje govori o bogatašu i ubogom Lazaru, otac Mladen kaže da nije bogatstvo ili siromaštvo ono što nas vodi u raj ili pakao. Svakako, samo bogatsvo nas lakše veže za ovozemaljska ugađanja i strasti, ali bilo je u ovome svjetu i onih bogatih koji su ušli u raj, i onih siromašnih koji nisu ušli u raj.

„Ima puno siromašnih ljudi koji čitav svoj život provedu ropteći na Gospoda, budu neblagodarni, i Boga i zapovijesti Božije odbace od sebe. Žive tako što će uvijek kriviti nekoga za to svoje stanje siromaštva i svega što ih je snašlo, ne trudeći se da probaju da zapovijesti Božije ispoštuju, da žive po Jevanđelju Hristovom, i da ne ropte, nego da budu blagodarani onome što im je Bog dao. I takvi ljudi, kada tako žive ne blagodareći Bogu, i ne živeći po zapovijestima Božim, iako su siromašni, neće ući u raj. Tako i bogataš, ako je blagodaran Bogu, ako zahvaljuje Bogu na tom svojem bogatstvu, i to svoje bogatstvo troši i usmjerava na prave stvari, da Bogu ugodi i da svoju dušu uzvisi u Carstvo Božije, i ne vezujući se ujedno i za to svoje bogatstvo, on će svakako naslijediti Carstvo Božije.

Vidimo kroz ovu priču, i možemo da zaključimo, da je izuzetno važno za nas da svoj život upodobimo Bogu, da po tim zapovijestima Božijim živimo, da nosimo tu blagodat u sebi poštujući zapovijesti Božije. Da nosimo tu blagodat u sebi i da tu blagodat čuvamo. A čuvaćemo je, ako se budemo klonili svakoga grijeha, ako ne budemo roptali, ako ne budemo osuđivali jedni druge i ako ne budemo imali. i ne smijemo imati, zavisti jedni prema drugima. Da nismo ljubomorni jedni na druge i da tu zlobu imamo u sebi, i da se klonimo toga, i da to otjeramo od sebe. Uglavnom svi ti grijehovi koje mi ljudi imamo, oni proizlaze od tih naših misli i pomisli, pa te misli i pomisli slijeću u srce i onda mi to prihvatimo. Taj grijeh prihvatimo, nečiste misli prihvatimo i onda od njih učinimo i sami grijeh na djelu.

Trebamo da svoje misli uvijek saberemo na molitvu, da budemo molitveni i u hramu. Kada smo u hramu, van hrama, u kući svojoj, na poslu i gdje god da se nalazimo, da naš um bude usresređen na molitvu. Da se Bogu molimo, a onda ćemo tako sebe čuvati da nam đavo ne ubacuje te neke zle misli koje mi onda prihvatamo i onda činimo i sami grijeh. A onda tako iz grijeha u grijeh u potpunosti izgubimo taj osjećaj da i Bog postoji. Ima puno ljudi danas koji su izgubili taj osjećaj, koji su izgubili osjećaj smisla života, izgubili su smisao zašto treba da se živi, zbog čega se živi u ovome svijetu, pa se odaju raznim porocima i grijesima. Tako se odajući grijesima i porocima kao ovaj bogataš, svi oni ako se ne bude otrijeznili završit će u paklu, a tu nema više pomoći, nema više ni pokajanja ni ničega. Zato je ova priča koju smo sada čitali strašna i poučna i za nas upozoravajuća. Da mi kroz ovu priču koju nam je Gospod ovdje izrekao sagledamo sebe i da gledamo da svoj život promjenimo i da upodobimo samome Gospodu.“

Tekst/foto/video: Dejan Vukić