Sveti Prorok Ilija liturgijski je proslavljen u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Svetom Liturgijom načalstvovao je jerej Dejan Tomović, paroh kolašinski, a sasuliživali su mu protojerej Ljubomir Jovanović, protojerej Mladen Tomović i jerej Miloš Živić paroh u Vlasotincu, eparhija Niška. Na liturgijske vozglase odgovarali su Danilo Masoničić, Maja Tomić i Vasilije Uskoković.

Otac Dejan je nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja koje govori o Petrovom hodanju po vodi nakon što ga je Gospod pozvao da izađe iz lađe i Petrovom strahu koji je uplašivši se počeo tonuti videći jak vjetar, u svojoj besjedi rekao da ovaj vjetar personifikuje sve vjetrove našeg života koji su jači od nas i koji nas obuzimaju i opterećuju. Jedino ih možemo pobijediti ako imamo povjerenja u Gospoda. I onda će Gospod sve te „valove i vjetrove“ od nas odkloniti.

„Svi mi pojedinačno pokleknemo na „valove i vjetrove“ u našem životu, ali moramo kao i Petar, da zavapimo Hristu govoreći: „Gospode, spasi me!” i onda će Gospod pružiti ruku svoju i izvući nas iz bure našega života. I onda, kao što i biva kada Isus uđe u naša srca, zavladaće onaj mir koji je zavladao i među učenicima kada je Gospod ušao sa njima u lađu.“

Zatim se otac Dejan osvrnuo i na današnje praznovanje velikog revnitelja Božijeg Svetog proroka Ilije, govoreći i poučavajući vjerni narod o njegovom životu.

Mi smo zaista blagosloveni i srećni, kaže otac Dejan, što smo rođeni u pravoslavlju i što možemo da slušamo i tvorimo Sveto Jevanđelje i da ne budemo samo slušaoci nego i svjedoci istog.

„Da naš život bude život Jevanđelja u djelima ljubavi prema bližnjem i u onome koji je daleko od nas i koji nije naše vjere. Ali to nam je pozvanje, to nam je jevanđelje kojim nas Gospod opominje, da život naš mora da bude izdignut iz ove zemaljske prolaznosti na vječnu slavu.“ kazo je otac Dejan na kraju svoje besjede.

Tekst: Dejan Vukić