Praznik Svetog Jovana Vladimira – nebeskog pokrovitelja i zaštitnika grada pod Rumijom, danas, 4. juna 2026. ljeta Gospodnjeg, toržestveno je proslavljen u barskom Sabornom hramu koji je posvećen ovom slavnom kralju srpskom i divnom mučeniku Hristovom.
Svetu liturgiju je služio Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, uz sasluženje Preosvećenog Episkopa dioklijskog g. Pajsija, sveštenstva i sveštenomonaštva, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Na kraju Svete službe Božije prerezan je slavski kolač, a po otpustu sabranima je praznik čestitao Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, koji je podsjetio da je Gospod naš Isus Hristos sve Božije zapovijesti sveo na samo dvije: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom mišlju svojom i svom snagom svojom i Ljubi bližnjeg svojega kao samoga sebe:
„Gospod Isus Hristos je otkrio da sve vrline, i sve najljepše težnje i čežnje za vrlinom, vrhune u ovim dvijema zapovijestima. Oni koji ih ispune, oni su ispunili i sav zakon i sve ono što su odavnina, od vjekova, Sveti Božiji ljudi u ime Božije zapovijedali.“
Vladika je ukazao na to da je svete ljude kroz život upravo rukovodila ljubav Božija, kao i da su rijetki oni koji su uvijek išli putem Hristovim, da nikad nisu pali u neku zabludu ili grijeh, ali ima i takvih.
„Među njima svakako se ubraja Sveti Jovan Vladimir, mučenik koji se ispunio ljubavlju Božijom i radi ljubavi Božije žrtvovao se za svoj narod, svjedočio Sveto jevanđelje. On kao vladar, primio je tu dužnost da privede svoj narod u naručje Božije, da ga privede Hristu, da svoj narod učini istinskim hrišćanima, ljudima Božijim i da svoju državu oplemeni, objedini Jevanđeljem Božijim. Pa je podizao i svete hramove, ali je mnogo stradao u ovome životu, kao što to najčešće i biva, da oni koji su najviše Bogu ugodni, koji najviše Boga ljube idu putem krsta, putem Hristovim – putem golgotskim“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski.
Po njegovim riječima Sveti Jovan Vladimir postradao je kao mučenik, ali kao onaj mučenik Hristov koji strada za pravdu Božiju, za istinu Božiju, za svoj narod koji mu je od Boga povjeren:
„I on je taj koji je ispunio ove dvije zapovijesti Božije, a to znači da je ispunio sve Božije zapovijesti. On je taj koji je pokazao da se prava istinska ljubav pokazuje kroz žrtvu. Ljubav koja je istinska i iskrena, ona je spremna i da strada. I zato se on nije pokolebao kada je došlo vrijeme stradanja, kada je došlo vrijeme da ga prijatelj i srodnik izda radi zemaljske vlasti i položaja i povlastica koju ovaj svijet daje. On je idući stopama Hristovim mirno uzišao na svoju golgotu i bio izdan kao Hristos. I svojim stradanjem upodobio se Hristu Gospodu svome Spasitelju.“
Podsjetio je Mitropolit na divna predanja o njegovom stradanju, kako je u onom momentu kada mu je glava odsječena u Prespi, po naredbi kneza Vladislava, on uzeo svoju glavu i nosio je jedno vrijeme. Objasnio je da se zato Sveti Jovan Vladimir slika kao kefaloforos – onaj koji drži svoju glavu, kao i Sveti Jovan Krstitelj, Sveti knez Lazar.
„A on jeste bio preteča Svetome kralju Stefanu Dečanskom i Svetome knezu Lazaru, koji je takođe kefaloforos, onaj koji nosi svoju glavu. A to ima duboku simboliku, jer i kada izgubimo sve, ako smo sačuvali glavu u kojoj je pamet, u kojoj je sjećanje, u kojoj je prava istinska misao, onda ima nade za nas da ćemo se obnoviti i da ćemo sve opet zadobiti“, poučio je sabrane Mitropolit crnogorsko-primorski i podsjetio na našu istoriju i momenate kada je izgledalo da smo izgubili sve, ali smo uvijek, u svim tim teškim iskušenjima, opstajali jer smo čuvali pamćenje, čestitost i dobrotu, čuvali našu svetu vjeru, išli putem Hristovim. Ukazujući na današnja iskušenja koja nailaze, Vladika je poručio da treba da se spremamo da ne podlegnemo, da ih pobjeđujemo i da uvijek svjedočimo ljubav Božiju i idemo putem Hristovim.
Govoreći o krstu Svetoga Jovana Vladimira, kao spomen njegovog stradanja, koji odavnina čuva porodica Andrović, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da je taj krst Svetoga Jovana Vladimira primio silu krsta Hristovoga i da je on velika svetinja koja štiti ovaj grad i čuva vjerujući narod u vjeri, u dobroti, u čestitosti, u slozi i ljubavi:
„Veliki je blagoslov na ovome gradu kome je zaštitnik Sveti Jovan Vladimir, mučenik. A slava mučenika koji su za Hrista postradali, kao što je Sveti Jovan Vladimir, kako vrijeme prolazi, ona sve više napreduje, sve se više projavljuje i sve se više projavljuje svetost i slava svetih mučenika, a posebno Svetoga Jovana Vladimira. Evo, u ove naše dane zablistala je njegova slava i njegova svetost preko ovoga svetoga hrama, a trudom našega blaženopočivšega Mitropolita Amfilohija i mnogih dobrotvora, priložnika, graditelja, ukrasitelja, još od prote Bogića Femića pa do nas danas koji se još trudimo oko njegovog ukrašavanja. A zapravo u njega su se ugradili nevidljivo i svi vaši preci, naročito iz ovoga grada, pravoslavni hrišćani koji su čuvali svetu vjeru pravoslavnu, ukrepljivali se silom Časnoga krsta i silom krsta Svetoga Jovana Vladimira. To je zapravo jedna te ista i sila i slava Krsta Gospodnjega.“
Na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije još jednom je čestitao slavu i poželio da se Božiji blagoslov preko današnje svete službe i preko večerašnje litije izlije na ovaj grad, na sve one koji žive u njemu.
U ime sveštenstva barskog Sabornog hrama i vjernog naroda, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski, zahvalio je na ljubavi i dolasku arhijerejima, svim ocima, dragim gostima, posebno pozdravljajući arhimandrita Mihaila, igumana manastira Svetih Arhangela kod Prizrena – zadužbine cara Dušana, kao i protojereja Miroslava Petrova iz Eparhije žičke.
Zajedničarenje je nastavljeno i prazničnoj radosti uz trpezu ljubavi.
U čast Svetog Jovana Vladimira kralja srpskog, ulicama grada pod Rumijom večeras će proći tradicionalna praznična litija, koja će krenuti u 19 časova sa platoa Sabornog hrama.
Tekst: Vesna Dević
Foto/video: Dejan Vukić

