Sedma godišnjica od osvećenja Crkve Svetog Petra Lovćenskog Tajnovidca molitveno je proslavljena u ovoj svetinji koja se nalazi u porti Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru. Svetu liturgiju, sa vjernim narodom, služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, a molitveno je učestvovao i jerej Aleksandar Orlandić.
Nakon pročinanog začala iz Svetog jevanđelja, otac Slobodan pozdravio je prisutne parohijane i poželio im srećan i blagosloven današnji praznik, rekavši da se nalazimo u svijetlim danima, kada proslavljamo Hristovo Vaskresenje, praznik nad svim praznicima i da nam radost Vaskresenja Hristovoga daje snagu da idemo kroz život sa tvrdom vjerom i nadom u Hrista Gospoda Raspetoga i Vaskrsloga, koji je svojim Vaskresenjem smrt porazio i svakome od nas otvorio put u Vaskresenje iz mrtvih i život vječni.
„Slaveći, dakle, Hristovo Vaskresenje, slavimo i divne svjedoke Njegove, svjedoke Hrista Vaskrsloga, na prvom mjestu Svetog apostola i jevanđelistu Jovana Bogoslova, ljubljenoga učenika Hristovog, apostola ljubavi, kako ga zovemo, koji je bogoslovlje pocrpio iz njedara Hristovih. On je bio onaj učenik koji se na Tajnoj večeri naslonio na prsa Gospodnja i, kao što rekosmo, blagodat Božiju pocrpio iz Gospodnjih njedara. Ostavio je divno Jevanđelje, zapisano, isto tako, i tri svoje poslanice u kojima nas, pored brojnih drugih pouka, Sveti Jovan Bogoslov uči da ne može neko reći da istinski voli Boga, a da, sa druge strane, prezire bližnjega svoga, brata svoga, i obratno, ne može istinski niko voljeti bližnjega svoga, a da, prije toga, u srcu svome nema posebno mjesto za Gospoda i Tvorca. I onaj ko tako govori da Boga voli, a da, s druge strane, bližnjega prezire, kaže Jovan Bogoslov, taj je laža i ne govori istinu.
Svi Sveti apostoli i učenici Gospodnji, mučenički su postradali za Gospoda svoga, jedino je Svetoga Jovana Bogoslova Gospod udostojio da prirodnom smrću usne. Doživio je duboku starost, čitavoga života svoga slavio ime Gospodnje, javljao blagu vjest o Hristovom Vaskrsenju i Gospod ga je primio u Carstvo svoje nebesko i ovjenčao vjencem neprolazne slave i ljepote“, besjedio je o. Slobodan.
Podsjetio je da je drugi veliki svjedok Hrista Gospoda Sveti Peter Lovćenski Tajnovidac, mitropolit crnogorski, koga takođe danas proslavljamo, kome je ovaj sveti hram posvećen i koji je na današni dan, prije 7 godina, i osveštan.
„I ovo je prvi hram u našoj Crkvi, Svetosavskoj, koji je posvećen novojavljanom svetitelju Petru Drugom Lovćenskom Tajnovidcu. Sveti Petar Lovćenski nije imao visoke škole bogoslovske, nego se bogoslovlju i nauci Božijoj učio, kako je sam govorio pod zvjezdama. Ali mu je Gospod dao toliku mudrost i blagodat da sa punim pravom naš narod kliče njemu da je najmudrija srpska glava. Bio je na prvom mjestu arhijerej Crkve Božije, kojoj je vjerno služio do poslednjega svoga izdisaja, ali isto tako ostao je upamćen i kao veliki pjesnik, nenadmašni pjesnik, najveći u srpskom narodu. On je pisao divne stihove posvećene Bogu i svetima Njegovim, a upravo smo i danas na ovoj Svetoj liturgiji čuli one njegove divne stihove posvećene Hristu i Njegovom Vaskrsenju, najljepšu himnu koja je ikada u Crkvi spjevana Hristu Vaskrslome.
O preblagi, tihi učitelju,
slatka li je sveta bistra voda
s istočnika tvoga besmrtnoga!
Od tvoga su sv’jetloga pogleda
uplašene mrake iščeznule,
od tvoga su hoda sveštenoga
bogohulni srušeni oltari;
voskresenjem smrt si porazio,
nebo tvojom hvalom odjekuje,
zemlja slavi svoga spasitelja!
Najdivnija pjesma ikada spjevana Hristu Gospodu i Vaskrsenju Njegovome, jeste upravo ova, spjevana iz srca i iz pera Svetoga Petra Lovćenskog Tajnovidca.“
Prota Slobodan je podsjetio da Svetog Petra Lovćenskog Tajnovidca ovdje, na nivou naše Mitropolije, proslavljamo već deset godina kao svetitelja i ovaj hram je podignut u njegovu je čast.
„Podignut kao replika one njegove grobne zavjetne crkve koju je posvetio svome svetome stricu – Svetom Petru Cetinjskom na vrhu Lovćena, gdje je ostavio amanet da njegove svete kosti počivaju. Novije generacije Crnogoraca su pogazile taj njegov zavjet. Oskrnavljen je Lovćen i Njegošev grob i na mjesto oltara Gospodnjega podignuta građevina koja nipočemu ne priliči jednom hrišćanskom arhijereju, nego prije podsjeća na neke paganske mauzoleje. Ali sigurni smo da će sila Vaskrsenja, o kojoj je ovakvo divno Njegoš pjevao, da će ona dati da i taj sveti oltar na Lovćenu vaskrsne, a kao siguran znak toga Vaskrsenja jeste i gradnja ovoga hrama i još 20 sličnih koji su sagrađeni širom srpskih zemalja. Neka bi Gospod dao da se što prije ispuni Njegošev amanet, da se obnovi sveti oltar na Lovćenu i njegov zemni prah da nađe mira pod svodovima hrama Gospodnjega i da tu čeka drugi Hristov dolazak i opšte Vaskrsenje mrtvih“, poručio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković.
Današnji svečari, domaćini i kumovi slave bili su Radmila Vujanović i njena porodica, koja je slavu za iduću godinu prenjela na Vlatka i Dejanu Bečanović. Sabranje je nastavljeno u Parohijskom domu uz trpezu ljubavi.
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
