Slava crkve Svetog Nikole u Starom Baru svečano je prslavljena uz prisustvo mnogobrojnog vjernog naroda. Svetom Liturgijom načalstvovao je jeromonah Nikolaj, sabrat ostroškog manastira, uz sasluženje protojereja-stavrofora Radomana Miailovića, protojereja Nikole Radovića, protojereja Aleksandra Orlandića i đakona Cvjetka Perića.

Otac Nikolaj započeo je svoju besjedu podsjećajući nas da sila Božija iscjeliteljska koja je djelovala na ljude i u vrijeme kada je On hodao među nama i kada su ga se ljudi dotacali i bivali izliječeni, djeluje i danas kroz Crkvu Božiju, a jedan od najvećih svjedoka te sile Božije i toga da ona i dan danas dejstvuje u svijetu, jeste i Sveti Nikolaj Mirlikijski Čudotvorac, koga danas proslavljamo i koga proslavlja cijela vaseljena.

On je dobio tu silu po riječi Božijoj, jer je Gospod rekao u Jevanđelju: „Čuda koja ja tvorim i vi ćete tvoriti, i veća od ovih ćete tvoriti“. To su riječi samoga Gospoda, a sveti Nikolaj je dobio tu silu i stekao je upravo kroz ispunjavanje Jevanđelskih zapovijesti. U njegovom kondaku, u pjesmi koju njemu pjevamo, kažemo „Ispunio si svoje Jevanđelje“. Dakle, ispunio je sve zapovijesti Božije, ispunio volju Božiju. I to je ono što je spasonosno i najvažnije i u našim životima danas. Da se potrudimo da ispunimo volju Božiju, da saznamo volju Božiju. A to nam se upravo otkriva u Svetom Jevanđelju. To nam se otkriva i u životima ovakvih svetitelja, kao što je Sveti Nikolaj, i u životima svih svetih.“

Otac Nikolaj nastavlja i kaže da nam se otkriva ta volja Božija, svespasonosna, sveiscjeljujuća, koja nas iscjeljuje, ne samo od fizičkih ili psihičkih problema i bolesti, nego iscjeljuje rod ljudski od najvećih bolesti, od bolesti grijeha, smrti i đavola, od tih istinskih neprijatelja ljudskog roda.

„U žitiju Svetog oca Nikolaja, od Svetog oca Justina, čitamo da njegovo ime znači pobjeditelj naroda. I kaže Sveti ava Justin, da se Sveti Nikolaj zaista pokazao pobjeditelj grijeha i zla, a na dobrobit cijelome svietu. Tu vidimo koliko je važno i kolika je lična odgovornost svih nas hrišćana i svih ljudi na ovome svijetu. Da od naše posvećenosti Bogu i od naše vjere i od našega pokajanja, nemamo samo mi korist, nego ima koristi i naša porodica, i naši bližnji, i sva naša zajednica. I čitav svijet može da ima koristi ukoliko se mi potrudimo da živimo jevanđelskim životom.

Sveti Nikolaj između svih ostalih jevanđelskih vrlina, najviše se proslavio kroz njegovo milosređe, kroz njegovu milostivost. I to čitamo još u Starom Zavjetu kod Proroka Zaharje, gdje Gospod poziva preko svetog proroka da budemo žalostivi i milostivi jedni drugima. Ne samo ova materijalna milostinja, koja je isto važna i potrebna, nego duhovno da budemo milostivi jedni drugima, da želimo jedni drugima vječno spasenje, da želimo jedni drugima da budemo pričasnici blagodati Božije. A to je i smisao hrišćanskog života po rečima Svetog Serafima Sarovskog, koji kaže da je smisao našeg ljudskog postojanja, našeg života, da steknemo blagodat Duha Svetoga, da se vratimo u zajednicu sa Gospodom, da se vratimo u zagrljaj Gospodnji. To je smisao svih naših života i bez toga sve ostalo što steknemo u ovom životu biće uzaludno.

Tako da Bog i Sveti Nikolaj daju, kao što i Sveti Apostol Pavle u današnjoj poslanici želi tadašnim hrišćanima, mira, da nam da da istrajemo u dobrim djelima, da činimo ono što je Njemu po volji i da tvorimo Njegovu volju.“

Od suštinske je važnosti, kaže otac Nikolaj, da ne treba samo formalno da se sakupljamo u našim hramovima na službama Božijim. Da ne očekujemo da nam Gospod, zbog toga što povremeno dolazimo na Svete Liturgije, bude garant nekog našeg zemaljskog uspjeha ili neke naše zemaljske privremene sreće. Treba, nastavlja otac Nikolaj, da dolazimo i da istražujemo volju Božiju, da istražujemo šta je ugodno Gospodu i da to tvoreći stičemo život vječni.

„Bez toga ništa neće moći naše duše da uspokoji i da ispuni. I naši životi će biti, i ovi privremeni životi na zemlji, ispunjeni tugom, beznađem, očajanjem, depresijom, stresom, nervozama. A ne daj Bože, ako takvi odemo u vječnost, to će se produžiti kroz svu vječnost.“

Na kraju je otac Nikolaj naglasio da smo mi pozvani na ljubav, i to ne samo prema bližnjima, nego i na ljubavi prema neprijateljima, a da je ova Gospodnja zapovijest moguća to nam pokazuje i Sveti Nikolaj Mirlikijski Čudotvorac.

„A to možemo i svi mi da osjetimo u našem životu, ako se potrudimo malo da ispunimo zapovjest Božiju. Hrista radi da oprostimo bližnjemu, da budemo milostivi jedni prema drugima, i vidjećemo da će Gospod da ispuni naše biće radošću, da će naše biće ispuniti utjehom. Utjeha koja će da sve više i više raste u našim dušam i našim tjelima, i da tako dostignemo u vječni zagrljaj Božiji u Carstvo Nebesko.“

Nakon završetka Svete Liturgije vjernici su sa ocima krenuli u litiju oko hrama, da bi zatim oci pristupili osvećenju slavskog kolača i slavskog žita u slavu Božiju i u čast Svetog oca Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca. Domaćini današnje slave bili su porodice Mališić, Dašić i Jovović, kojima je ispred sveštenika i vjernika crkve Svetog Nikole, ikone Svetog Nikolaja podijelio otac Nikola Radović starješina ove crkve. Za iduću godinu slavu je preuzeo, u svoje ime i u ime svoje porodice, Borislav Vučević. Otac Nikola zahvalio se i ocu Nikolaju, ocima koji su sasluživali, kao i vjernom narodu koji je danas ispunio crkvu. Naglasio je da ovaj sabor iz godine u godinu traje, da raduje što danas vidimo i puno djece, i da su ona naša budućnost u koje se nadamo da će nastaviti našim stopama i stopama naših predaka.

Sabranje je nastavljeno uz folklorni i muzički program.

Tekst/foto/video: Dejan Vukić