Vladika dioklijski g. Pajsije, zajedno sa sveštenicima barskog namjesništva donio je u večernjim satima na Krstovdan vjerni prepis ikone Bogorodice Trojeručice u Saborni hram Svetog Jovana Vladimira. U svečanom dočeku učestvovali su i drugi sveštenici SPC, a posebnu notu svečanosti dala su djeca vjeronauke i članovi KUD-a „Sveti Jovan Vladimir“. Ova ikona ostaće u trajno vlasništvo barskog hrama okrepljujući i učvršćujući u vjeri sve one koji budu pohodili grad Bar i ovaj hram. Ova ikona dar je porodice Šćepanović.
Nakon što je ikona unijeta u hram služen je akatist Presvetoj Bogorodici Trojeručici. Po završetku, vjernicima koji su napunili barski hram obratio se Vladika Pajsije.
„Visokoprečasni i časni oci, visokoprepodobni oci naši i braćo hilandarci, oče Siluane i oče Nektarije, draga braćo i sesre, draga djeco. Kao što to svi mi dobro znamo, da ništa ne može ni živjeti ni postojati bez Boga i bez Njegove pomoći, i da Njegova mišica pokreće i daje snagu svakome stvorenju i svakvoj tvari. Međutim, vrlo često u našim životima zatreba i naročita Božija pomoć, i tada Bog opet pritiče i ne uskraćuje svoje pomoći i svojeg sadejstva.
Tako je u starini sveti prorok Ilija, revnujući za Božiji zakon, za Božiju istinu, i upućen ka Gori Horivu, gde je vidio Boga, on je predhodno više puta bio krijepljen anđelom, nebeskom hranom, nebeskim hljebom, koji ga je i napominjao da je put koji je pred njim dug i dalek. I ukrijepljen tom Božijom hranom, ukrijepljen Božijom pomoću, on stiže na Goru Horiv. I ova sveta ikona Bogorodica Trojručica, koja dolazi ovdje u Crnu Goru i grad Bar, iz svete Srpske carske lavre Manastira Hilandara, na blagoslov živoj Crkvi grada Bara, na pomoć svim njenim članovima i svoj njenoj vjernoj djeci. To je ta naročita Božija pomoć koja je upućena svima nama koji smo se oko ove svete ikone okupili, da je dočekamo i da isprosimo od Majke Božije blagoslov i milost.
I ma šta mi učinili i koliko god se možda trudili, da Presvetoj Bogomajci nije bilo ugodno da u ovom hramu prebiva, to se ne bi ni desilo. Nego kao što je ona sama izabrala da prebiva u manastiru Hilandaru, tako i ovaj vjerni prepis njene Trojručne ikone, njenom voljom stigao u ovaj prelijepi barski hram, da bude svoji djeci Božijoj, svim onima koji vjeruju u Boga Hrista i vole njegovu Majku, da im bude na pomoć i da im bude na utjehu i na radost.
Zbog toga i mjesto gde ona boravi treba da bude preispunjeno molitve, praštanja i bratske ljubavi i sloge. I to je ono mjesto gde Presveta Bogorodica najrađe boravi i najrađe stanuje. Zbog toga bismo željeli da na vašem putu ka duhovnom Horivu, ka duhovnoj planini i ka sretanju sa Bogom, i vi još usrdnije služite Bogu njenom pomoći. Da kao što ona prašta svima vama, i vi praštate jedni drugima. Kao što ona grli sve nas, tako da i mi grlimo jedni druge.
Neka bude Bogom blagosloven ovaj praznik. I zaista nije mali praznik da jedan tako veliki blagoslov Majke Božije i blagoslov Svete Gore stigne i ovdje do nas. Neka našoj braći u svetom manastiru Hilandaru, na čelu sa njihovim igumanom, Bog da zdravlje, a svima nama spasenje i život većni. Amin.“
Zatim se otac Slobodan obratio prisutnom narodu zamolivši ih za malo pažnje i nekoliko riječi, iako, kako je rekao, ne želi da im oduzima dragocjeno vrijeme, jer svi oni sa nestrpljenjm čekaju da cijelivaju prečisti lik Djeve Bogorodice.
„U ovome trenutku, kada je ovakva svetinja stigla među nas, kada nam je stigla Majka Božija, Hilandarska Trojručica igumanija Hilandara i cijele Svete Gore, ona je sa sobom donijela među nas svu radost, svu blagodat, svu ljubav, koju su osjetili svi oni koji su makar jednom bili u Hilandaru i na svetoj gori. I ne samo tu radost, nego sve blagodatne darove koje od Gospoda Boga dobijamo, oni nam upravo preko presvete Djeve Bogorodice dolaze, jer je iz njene prečiste Djevičanske utrobe zasijalo sunce pravde, Hristos, Bog i Spasitelj naš. Zaista u ovome trenutku nedostaju riječi da opišu osjećanja koja imamo u našim srcima, osjećaj sveštennoga trepeta i straha Božijega, velike blagodarnosti što smo se mi nedostojni udostojili ove velike blagodati i ovakvoga dara.
Blagodarimo u ime svih koji se ovdhe sabiramo u ovome svetome hramu, na prvo mjestu Gospodu i Majci Božijoj na velikoj milosti, na velikoj ljubavi koje smo se udostojili. Blagodarimo Visokopreosvećenom Mitropolitu Crnogorsko-Primorskom Joannikiju koji je dao svoj blagoslov da ova svetinja počiva ovdje u našem Sabornom hramu u gradu Baru.
Blagodarimo od sveg srca našem dragom Vladici Paisiju, Episkopu Dioklijskom, Vikaru Mitropolije Crnogorsko-Primorske na njegovoj ljubavi i žrtvi, jer je on otišao u Manastir Hilandar i tamo služio Svetu Liturgiju i onda sa ljubavlju ovu svetinju dopratio do našeg Sabornogo hrama. Zahvaljujemo i na večerašnjoj molitvi, blagoslovima i lijepim poukama. Takođe, blagodarimo bratiji Manastira Hilandara na čelu sa njihovim igumanom Arhimandritom Metodijem, koji je takođe dao svoj blagoslov i da se ovaj vjerni prepis ikone Bogorodice Trojručice uradi i da bude ispraćen ovdje do našega Sabornoga hrama i do grada Bara.
Posebno ovom prilikom pozdravljamo naše drage oce, jeromonaha Nektarija i monaha Siluana, koji su sabraća Manastira Hilandara i koji su ovdje u pratnji ove svetnje došli po blagoslovu oca igumana Metodija. Hvala vam, dragi oci, na vašoj ljubavi, na vašoj žrtvi i uvijek nas se sjećajte u svojim molitvama u sveštenoj lavri Carskoj Manastiru Hilandaru. Posebnu blagodarnost dugujemo čestitoj porodici Šćepanović, supružnicima Draganu i doktorki Veri, i njihovim sinovima Mirku, Veljku i Dušanu, koji su dali od srca veliki prilog i veliku ljubav, zahvaljujući kojoj je ova sveta ikona i izrađena, da njima Gospod i Majka Božija uzvrate svakim blagoslovom, dobrim zdravljem, napredkom, a njihov spomen biće trajno zapisan u ljetopisu ovoga svetoga hrama. I dokle god se ovdje bude slavilo ime Božije i služile Svete Liturgije, pominjaće se i njihova imena. Od srca im hvala na ovoj velikoj ljubavi i velikoj žrtvi koju su pokazali prema svima nama, prema ovome svetome hramu, prema svetom Jovanu Vladimiru. Još jedno svima veliko hvala.“
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
